U medijima redovito svjedočimo nekom obliku vršnjačkog nasilja u školama. Od paljenja upaljačem do brutalnog premlaćivanja, no to su samo oni slučajevi koji zbog hrabrosti žrtve ili njegovih roditelja dospiju u javnost. Stvarnost je mnogo gora, a događa se ne samo u školama nego i u parkovima, na igralištima i svugdje gdje nasilnik može osjetiti da je žrtva krhka.

Nasilnik često bira mjesto i vrijeme u kojem zna da će ga teško netko otkriti te je upravo zato učiteljima i profesorima, pa i roditeljima, složeno odmah otkriti je li neko dijete izloženo nasilju.

Ono se obično otkriva kada dijete već duže vrijeme pokazuje određene simptome, a tada to već ostavlja trajne posljedice na njega. Sam proces prijave nasilnika teče relativno sporo: od tek prve pedagoške mjere, do obavještavanja roditelja, Centra za socijalnu skrb pa do pravobraniteljice za djecu i MZO-a ako je riječ o težem slučaju. Čitavo to vrijeme žrtva i dalje pati. I upravo zato nasilje mora stati. Odmah.

DAN RUŽIČASTIH MAJICA

Kako bi se upozorilo na vršnjačko nasilje, u Hrvatskoj se svake posljednje srijede u veljači organizira Dan ružičastih majica. O toj inicijativi i o samom prepoznavanju vršnjačkog nasilja razgovarali smo s Daliborom Vlahom, voditeljem Centra za edukaciju i prevenciju nasilja i ujedno pokretačem ove inicijative u Hrvatskoj.

Kada sam krajem 2013. pokušavao snimiti jedan video, naišli smo na jednu ružičastu majicu koja je na sebi imala jasnu poruku i poziv na ustajanje protiv vršnjačkog nasilja. Iako tada nisam znao za takve akcije, odmah sam odlučio da bi takva priča bila korisna i kod nas.

Nasilnik bira slabu i krhu žrtvu koja ne zna odgovoriti na nasilje.

Dan ružičastih majica opisao sam kao program prevencije vršnjačkog nasilja, ali bio sam golih ruku. Uz dogovor s kolegicom Monikom Lovrić krenuo sam žurno u sastavljanje aktivnosti za naše škole kako bi priča imala smisla. Prvo obilježavanje bilo je na razini cijele države, ističe Dalibor.

Pokret koji spominje započeo je kanadskoj provinciji Nova Scotia, gdje je dječak devetog razreda u znak podrške svojoj mami koja je bolovala od raka u školu odjenuo ružičastu majicu. Zbog te je ružičaste majice bio izložen nasilju, no tada je nekoliko dječaka iz iste škole odlučilo stati tome na kraj. Dogovorili su da čitava škola odjene ružičaste majice te tako zaustave nasilje.

Hrvatski sabor 2017. godine Dan ružičastih majica proglasio je Nacionalnim danom borbe protiv vršnjačkog nasilja, upravo na prijedlog Centra za edukaciju i prevenciju nasilja.

VRŠNJAČKO NASILJE IMA MNOGO OBLIKA

Što se pak tiče samog nasilja, voditelj CEPN-a upozorava da ono nije samo fizičko.

Vršnjačko nasilje ili bullying kao izraz referira se na nasilje među djecom i mladima. Uglavnom, kada se spominje vršnjačko nasilje, smatramo da je ono fizičko, ali ima više oblika nasilja; materijalno, fizičko, psihičko, socijalno itd.

Svaki oblik nasilja ima svoju težinu i posljedice za žrtvu, ali psihičko ostavlja dublje, dugotrajnije i bolnije posljedice za žrtvu, pojašnjava nam Dalibor te dodaje da ne postoje točne statistike o tome koliko je djece izloženo vršnjačkom nasilju, no da je svako iskusilo barem jedan od oblika nasilja.

Kako napominje, dječaci i mladići brojniji su kada je riječ o nasilnicima, no ne zaostaju ni djevojčice i djevojke.

Nema pravila jer žrtva, ali i nasilnik može biti apsolutno svatko. Nasilnik, što je dokazano i istraživanjem, bira svoje žrtve koje su krhke i slabe i koje ne znaju odgovoriti na nasilje, ističe.

ŠTO RODITELJI TREBAJU UČINITI?

Roditelj mora reagirati na nasilje kada primijeti promjene u djetetovu ponašanju.

Treba reagirati pravovremeno i bez straha. Mnogi pojašnjavaju povlačenje djece u sebe kao 'Ma, sigurno je neka ljubav u pitanju', ali u 92 posto slučajeva su u krivu. Djeca se povlače u sebe i uglavnom se ne otkrivaju roditeljima.

Jedan od razloga jest taj da roditelji u današnje moderno doba ne ostvaruju pravilnu, realnu i povjerljivu komunikaciju s vlastitom djecom. Nažalost, prema pokazateljima CEPN-a, roditelj je zadnji u lancu dijeljenja informacija, pa tako i posljednji sazna što se događa s djetetom.

Međutim, roditelj mora reagirati i ako primijeti da je njegovo dijete nasilnik.

Agresija i kažnjavanje nije način rješavanja problema, nego produživanje agonije koja kasnije može rezultirati katastrofalnim posljedicama, napose za žrtvu koju dijete odredi, ali i kasnije u njegovu životu. Pomoć treba potražiti svatko pa i roditelj nasilnika. Nije sramota priznati, barem sebi samom, da dijete treba pomoć.

Djeca nisu strojevi i nemaju čip koji se programira, ali imaju roditelje koji pravovremenim postupcima mogu ukazati na poteškoće i dijete izvesti na pravi put. Treba biti hrabar i reći/govoriti o problemu jer kad se on prepozna, pomoć je mnogo brža i lakša, napominje voditelj CEPN-a,

Roditelj mora ostvariti komunikaciju s djetetom i žurno reagirati ako primijeti da nešto nije u redu.

Upravo zato što je nužno prepoznati nasilje kako bi se suzbili svi njegovi oblici, Centar za edukaciju poziva na obilježavanje Dana ružičastih majica.

Dan ružičastih majica je bez sumnje, najveći pokret protiv vršnjačkog nasilja, ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu. Bilo koja aktivnost na taj dan je znak sudjelovanja i podrške.

Nemojte stajati po strani, prijavite svaki oblik nasilja. Nosite ružičasto u znak podrške žrtvama nasilja. Ne dozvolite da vas boja čini slabim, različitosti su dobrodošle, trebamo ih. Samo jedna lijepa poruka može promijeniti sve, zaključuje Dalibor Vlaho.

Pročitajte i kako točno razgovarati s djetetom o nasilju.

Još lakše do inspiracije uz omiljene teme. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju