Izgubite pet kilograma, a onda ih vratite. To je uobičajeno iskustvo mnogih ljudi koji pokušavaju smršavjeti. I istraživanja su potvrdila da oni koji gube kilograme često te kilograme i vrate, čak i više njih.
Zašto se to događa? Jedno od mogućih objašnjenja naziva se teorija zadanih vrijednosti, koja je sve popularnija zahvaljujući popularnosti intuitivnog jedenja.
Kako je objasnila nutricionistica Kristen Carli, ideja je ove teorije ta da imamo genetski unaprijed utvrđen raspon tjelesne težine koji se mijenja tijekom života.
Utjecaj na taj raspon imaju genetika i naše okruženje, a dugoročno višak hrane i nedovoljno tjelesne aktivnosti mogu nadjačati prirodnu sklonost našeg tijela da ostane na zadanoj razini i dovesti do viših, manje zdravih zadanih vrijednosti.
Promjene nastaju i zbog promjene metabolizma koje se događaju s godinama zbog hormona, načina na koji probavljamo hranu i mnogih drugih faktora.
TIJELO BRANI ZADANU TEŽINU
Ako dobro razmislite, težina s kojom ste se najugodnije osjećali u srednjoj školi vjerojatno se razlikuje od težine s kojom se osjećate ugodno u 20-ima, 40-ima, 60-ima...
Jedna je od tvrdnji te teorije i to da će tijelo "braniti" postavljenu težinu. To znači da ako ste na dijeti i jedete manje nego inače, vaše će tijelo štedjeti energiju usporavanjem metabolizma ili pojačavanjem želje za hranom.
Ako je ta teorija stvarno istinita, mogla bi objasniti zašto je tako teško smršavjeti.
Ako se vašem tijelu sviđa njegova težina, odolijevat će promjenama. Istovremeno, ako se prejedete, imat ćete više energije i više ćete se kretati. Istraživanja su naime pokazala da se aktivnosti poput hodanja povećavaju kada ljudi pojedu previše - iako se stupanj do kojeg se to događa razlikuje od osobe do osobe.
TEORIJA KOJA JE PODIJELILA STRUČNJAKE
Je li teorija zadanih vrijednosti stvarno istinita? Ako se pita nutricionistkinju Rebeccu Scritchfield - jest. Ona tvrdi da se pokazala točnom više puta u njezinu poslu.
Jave mi se ljudi koji su izgubili na težini. U čemu je onda problem? Do toga su došli eliminiranjem hrane koja im se stvarno sviđa, obično namirnica bogatih ugljikohidratima. Međutim, oni se ne žale samo na glad i tjeskobu već i na primjerice razdražljivost i nesposobnost da nastave gubiti kilograme. Gotovo kao da se njihovo tijelo odupire daljnjem pritisku, objasnila je.
Teorija zadanih vrijednosti, kada je u pitanju težina, privukla je pozornost i na društvenim mrežama, gdje su tisuće ljudi raspravljale o toj temi. Fitness influencerica Stephanie Buttemore, poznata po kondiciji i vitkosti, podijelila je svoju priču.
Nakon godina paženja na prehranu suočila se s intenzivnom gladi. Željela je učiniti nešto u vezi s tim, pa je donijela odluku da će jesti koliko god je potrebno da bude sita. Pretpostavila je da će joj taj intuitivni pristup donijeti i kilograme, a ta pretpostavka pokazala se točnom.
Ipak, ona nije bila previše zabrinuta zbog toga. Unatoč debljanju, vjerovala je da će se njezino tijelo zaustaviti na njezinoj zadanoj vrijednosti. Nakon deset mjeseci tog putovanja to se počelo i događati.
No o istinitosti te teorije i dalje postoje neslaganja. Neki joj ne vjeruju, a jedna je od najčešćih kritika da ta teorija ne objašnjava pretilost. Pobornici teorije smatraju da je problem tog argumenta to što pretpostavljamo da je svačija zadana težina unutar zdravih ideala.
Društvo i dalje cijeni mršavost, pa se ljudi s višim postavljenim vrijednostima ne tretiraju jednako kao oni s društveno prihvatljivijim težinama. To je problem kojim bismo se svi trebali pozabaviti, smatra Scritchfield.
KOLIKO JESTI?
Trebamo li svi stvarno jesti koliko god naše tijelo traži? Trebamo, ali vrlo često ljudi ne znaju odrediti granicu.
Jesti dok ne osjetite sitost jedan je od temelja pokreta poput intuitivne prehrane, ali to nije tako jednostavno kako se čini.
Naučiti slušati svoje tijelo u današnje doba vrlo je teško, kaže doktorica psihologije Taryn A. Myers, koja se u svom radu bavi slikom tijela i problemima s prehranom.
Skloni smo jesti u pokretu, ispred ekrana ili tijekom obavljanja drugih zadataka, stoga ne obraćamo pažnju na to što nam tijelo govori u tom trenutku. Posljedica toga često je prejedanje. Osim toga, sa svih strana bombardirani smo porukama o tome kako trebamo jesti i izgledati. Govori nam se da jedemo, ali i očekuje se da izgledamo na način koji nije kompatibilan s tom porukom, kaže.
Smatra da trebamo pažljivije slušati svoje tijelo jer ćemo tako biti u mogućnosti pogoditi zadanu tjelesnu težinu a da se ne trudimo previše. Vaše će se tijelo smjestiti tamo gdje treba biti ako jedete kada ste gladni i zaustavite se kada ste siti. Dakle, poanta nije prejedanje, nego zdraviji odnos prema hrani, smatra.
Kako bi taj odnos bio zdraviji, za početak trebate "stupiti u kontakt s glađu". Stručnjaci preporučuju upotrebu ljestvice od 1 do 10. Nakon što pojedete uravnoteženi tanjur hrane, pričekajte 20 minuta, a onda na ljestvicu upišite koliko ste uistinu siti.
Mozgu naime treba 20 do 30 minuta da registrira jeste li stvarno siti nakon jela. Ako nakon 20-ak minuta ne osjećate da ste dovoljno siti, dodajte vašem obroku još neku zdravu opciju koja sadrži više vlakana, proteina ili zdravih masti.
SLUŠANJE TIJELA
Zaključno, ako ćete se prikloniti onima koji vjeruju toj teoriji, bitno je znati da ne postoji test koji će vam otkriti zadanu vrijednost vašeg tijela. Međutim, možete slušati svoje tijelo, normalno jesti i umjereno vježbati.
Ako ste proveli godine na raznim dijetama, vašem će tijelu trebati i do godinu dana normalne prehrane da se vaš metabolizam vrati normalnom funkcioniranju. Prihvaćanje činjenice da tijelo ima težinu na kojoj najbolje funkcionira može zaustaviti i začarani krug odlaska na dijete i vraćanja izgubljenih kilograma.
