Usred sve te vesele graje i cike jedna je majka čula kako dvije starije gospođe s psima glasno komentiraju:
Vrag ih odnio, nigdje mira od djece.
Čujemo to sve češće i po restoranima, hotelima, avionima… Bilo kuda, namćori svuda.
Smetaju djeca mnogima koji su zaboravili da su i sami bili djeca, da su imali djecu ili naprosto kako zvuči kad je netko baš, baš sretan.
Ne moraju namćori biti starije gospođe. Ponekad su to mladi, ponekad su to muškarci. Nema pravila.
Komentari protiv djece stižu sa svih strana. Znam da ima situacija gdje su komentari vrlo shvatljivi. Znam da ima roditelja koji nisu odgojili svoju djecu. Ali znam i da ima neodgojenih ljudi bez djece pored sebe.
Svima netko ili nešto smeta
Smetaju li vam na plaži više djeca ili možda nekoliko glasnih pijanih budala? Možda cijela ekipa koja partija? Možda samo nekoliko cura na djevojačkoj koje se glasno hihoću? Influencerice koje po sat vremena poziraju ispred vas u plićaku?
A oni koji dođu sa svojim brodovima i zauzmu cijelu plažu? Ili oni koji na jedno 80 posto te plaže postave ležaljke? Ili oni koji su zauzeli plažu ručnikom u osam ujutro pa se ne pojave do 16 popodne?
Smetaju li vam ljudi koji puštaju muziku na plaži kao da su na njoj sami? Ili kad netko dođe sa psom koji se nakon kupanja onako protrese po vama, dok je nekoliko minuta ranije hvatao loptu vašeg djeteta?
E pa, ljudi moji, svima netko ili nešto smeta. Možda ste se prepoznali u nekom od ovih gore ljudi. Tako sam se ja prepoznala u ovoj majci koju je pogodio komentar protiv djece.
Iako nemaš što sa psom raditi na javnoj plaži gdje se djeca kupaju, ostavimo to po strani. Nisu psi uopće krivi što su neki ljudi ustali na krivu nogu ili su tako prohodali kroz život, pa ih sad žulja kad se netko veseli.
Sjećate se nekadašnjih zabava po stanovima? I ja isto. Više ih nema jer susjedi zovu policiju odmah.
Čak i kad ostaviš poruku da si se tek uselio ili da slaviš diplomu. Pitajte me kako znam. Moja, sada već bivša, susjeda čak mi se pohvalila da je ona zvala policiju unatoč lijepoj poruci koju sam ostavila za susjede. Ona se trebala odmoriti. U redu, ipak je to stan. Razumijem.
A plaža?
I tu mogu razumjeti potrebu da ti netko ne skače po glavi. Ali takvo što eventualno možete zamjeriti odrasloj osobi. Djeci? Samo ako ste onaj istinski namćor.
Plaža nije mjesto gdje treba djeci govoriti da se smire, da budu tiši. Jer plaža je sreća. More je sreća. Valovi su sreća. Bacanje u more je sreća. Ma samo plivanje je sreća! Dabogda osjetili jednom i vi sami opet takvu sreću.
Otkad imam dijete, gledam je kako cikće sa svakim dodirom mora. Prvo jer je prvi put osjetila more na prstićima. Pa jer je išla malo dublje. Pa kad je prvi put proplivala. Pa kad je skočila u more. Pa kad je zaronila. Sve je to djeci novo iskustvo. I tako uzbudljivo! Zavidim joj na toj sreći, mi stariji zaboravili smo kako se istinski veseliti.
I zbog toga, gospođo, nemam namjeru skloniti svoje dijete vama (i vašim psima). Ako vam djeca smetaju, postoje plaže gdje djece nema. Nažalost, sve ih je više. Jer djeca sve više smetaju ljudima.
