Sve je bilo toliko jednostavnije, bez pritiska društvenih mreža i beskonačnih obaveza koje nas danas zatrpavaju. No zašto nam taj jednostavni Božić iz djetinjstva toliko nedostaje? Što se zaista krije iza toga?
Za mnoge od nas, božićne kuglice iz 90-ih nisu bile samo ukrasi, već prava mala umjetnička djela. Naši su ih roditelji pažljivo čuvali u kutijama obloženima mekanim papirom. Nisu bile savršene kao današnji minimalistički ukrasi, ali su imale dušu. Sjećate li se staklenih kuglica u bojama zlata, crvene i plave, često ukrašenih šljokicama? Kad bi se upalila svjetla na jelki, kuglice bi odražavale svjetlucanje poput malenih lampica nade.
Tu su bili i salon bomboni, jednostavni, šareni i uvijek prisutni. Bili su simbol radosti, nešto što je činilo Božić posebnim. Salonski bomboni, poznati još kao saloni, puharaji, krizbani, šećerni ili svileni bomboni, ovi su slatkiši uveseljavali generacije djece diljem naše zemlje.
Umotani u šarene papire mamili su s božićnog drvca, no nisu se smjeli jesti bilo kada. Zamišljeni samo kao posebna poslastica nakon što se raskiti bor, djeci su bili strogo zabranjeni tijekom blagdana.
Međutim, naši se djedovi i bake sjećaju kako su potajice uzimali bombone s drvca pa u prazne papiriće umotavali zrnca kukuruza, kamenčiće ili grančice kako bi odrasli mislili da su slatkiši i dalje netaknuti.
Prije nekoliko desetljeća izrađivale su ih seoske žene. Kako čokolada ili bilo koji drugi slatkiš tada nije bio često dostupan, djecu se barem tijekom blagdana nastojalo uveseliti slatkim poklonima. Žene bi se okupljale te uz pjesmu napravile i po nekoliko tisuća bombona za čitavo selo. Kasnije su se oni mogli naći i na tržnicama, a još uvijek postoji i nekoliko hrvatskih medičara koji ih izrađuju i time mame osmijeh na lice brojnih generacija.
U djetinjstvu su nas oduševljavale obične stvari: odlazak po drvce s obitelji, zajedničko ukrašavanje doma i miris cimeta iz pećnice. Kad bi nas probudilo veselo zvono božićnih pjesama na radiju, taj dan bio je poseban.
Božić nije bio preplavljen fotografijama i pravi trenutak bio je onaj koji smo dijelili s obitelji, bez ometanja ekranima.
Fotografije bismo vidjeli tek kada bi se napravile od filma u nekom od fotografskih studija, slavnih 24 ili 36 komada. I upravo ta odsutnost tehnologije omogućila je da budemo u trenutku, u punom smislu riječi.
Što znanost kaže o nostalgiji?
Nostalgija za djetinjstvom nije samo osjećaj; to je duboko ukorijenjen psihološki fenomen. Prema istraživanju Sveučilišta Southampton, nostalgija ima moć poboljšati naše raspoloženje i povećati osjećaj povezanosti. Znanstvenici objašnjavaju da se često sjećamo prošlosti u idealiziranom svjetlu jer naš mozak prirodno filtrira negativne aspekte i zadržava pozitivne.
Psihologinja dr. Clay Routledge objašnjava da nostalgija pruža osjećaj stabilnosti u svijetu koji se stalno mijenja. Kada razmišljamo o Božiću iz djetinjstva, ne prisjećamo se samo ukrasa i običaja, već i osjećaja sigurnosti i ljubavi koji su nas tada ispunjavali. Ti osjećaji često postaju referentna točka za ono što smatramo savršenim blagdanima.
Jednostavni Božići iz prošlosti podsjećaju nas na ono što je uistinu važno: zajedništvo. Bez obzira na skromne poklone, važnija je bila toplina obiteljskog doma, smijeh za stolom i radost iščekivanja. Ta spontanost i iskrenost danas su često zamijenjene stresom i pritiscima.
Kako ponovno pronaći jednostavnost?
Iako se vremena mijenjaju, možemo unijeti dašak nostalgije u naše suvremene Božiće. Evo nekoliko prijedloga:
Napravite vlastite ukrase: Umjesto kupnje modernih ukrasa, provedite večer izrađujući kuglice s djecom ili prijateljima. Prisjetite se jednostavnih ukrasa koje ste voljeli kao dijete.
Isključite društvene mreže: Odmorite se od digitalnog svijeta barem na Božić Posvetite vrijeme obitelji i prijateljima, bez ometanja obavijestima s pametnih telefona
Povratak starim običajima: Pečenje kolača po bakinom receptu, igranje društvenih igara i pjevanje božićnih pjesama može vratiti duh prošlih vremena
Darujte vrijeme: Umjesto materijalnih poklona, poklonite drugima svoje vrijeme. Posjetite starije članove obitelji, volontirajte ili provedite dan igrajući se s djecom
Prisjetite se priča iz djetinjstva: Razgovarajte s obitelji o zajedničkim uspomenama. Smijeh i toplina tih priča podsjetit će vas na pravu bit blagdana.
Božić iz djetinjstva nije bio savršen zbog darova ili raskoši, već zbog osjećaja koji nas je ispunjavao. Bio je to osjećaj topline, pripadanja i radosti zbog malih stvari. Nostalgija za tim vremenima podsjeća nas na ono što je uistinu važno: povezanost, ljubav i jednostavne radosti.
Vraćanjem tih vrijednosti u naše živote, možemo ponovno osjetiti čaroliju koja nas je ispunjavala dok smo kao djeca gledali svjetlucavu jelku. Pravi Božić nikad nije bio u savršenstvu, već u jednostavnoj sreći koja dolazi iz srca.
Vratilo se božićno uređenje iz našeg djetinjstva i oduševljeni smo time
Ovo božićno drvce moglo bi krasiti izloge Pariza i New Yorka, Anita ga je sama izradila
