Međutim, vjerojatno ste se barem jednom našli u situaciji u kojoj je netko rezanje i turpijanje noktiju, njihovo uređivanje i lakiranje, češljanje i korištenje dezodoransa u spreju obavio u uredu, tramvaju, katedri, kafiću ili na sličnom javnom mjestu.
Na ovu temu nas je potaknula situacija kojoj smo nedavno svjedočili u tramvaju. Naime, jedna je gospođa odlučila skratiti vožnju tramvajem turpijajući nokte. I to bi bilo sasvim u redu, da joj je, primjerice, puknuo nokat koji je na trenutak trebala popraviti.
Ali gospođa je u javnom prijevozu odlučila obaviti kompletnu manikuru. Svaki nokat je pažljivo turpijala, a ostaci su letjeli svuda, po tramvaju i po ljudima.
Zamislite, primjerice, da muškarac odluči električnim brijačem skratiti bradu u javnom prijevozu. Nije li ta situacija slična ovoj iz našeg osobnog iskustva? Vjerojatno biste reagirali i uputili mu, ako ništa drugo, barem jedan disciplinski pogled.
Rezanje i turpijanje noktiju trebalo bi pripadati intimnoj sferi čovjekova života, a škarice, grickalica i turpijica trebale bi živjeti na istoj adresi kao i naš DNK.
S druge strane, nekim je ljudima ovaj potez potpuno prihvatljiv. Rezanje noktiju u javnosti smatraju uobičajenim dijelom osobne higijene i u njemu ne vide niti trunku gađenja pa radni stol lako pretvore u stol za manikuru.
U anketi nam recite što vi mislite u ovoj situaciji.
