Kupujete božićne poklone, pečete kolače, kitite drvce, gledate božićne filmove u onim rijetkom trenucima mira, a potom kao iz vedra neba dijete izgovori rečenicu: „Djed Božićnjak ne postoji, zar ne?“
Što učiniti u toj situaciji kako bi prošla što brže i što bezbolnije?
1. UPITAJTE DIJETE ZAŠTO TO MISLI
Prije svega, upitajte dijete zašto misli da Djed Božićnjak nije stvaran. Pokušajte saznati je li do te informacije došlo u vrtiću, školi, je li to rekao netko od starije braće i slično. Jedino ćete tako znati pozadinu čitave priče i u skladu s tim znati kako najbolje reagirati.
Postavljajte mu pitanja otvorenog tipa koja iziskuju više od pozitivnog ili negativnog odgovora te kao takva daju djetetu priliku da se izrazi.
2. DAJTE MU DO ZNANJA DA RAZUMIJETE NJEGOVE EMOCIJE
Saznanje da ne postoji nešto uz što je dijete vezalo pozitivne emocije, radost, uzbuđenje i sreću može mu vrlo teško pasti. Zato mu treba dati vremena da procesuira nove emocije s kojima se srelo. Ako je to naprasno saznalo, jasno je da će biti tužno, razočarano, povrijeđeno, pa i ljuto. Pustite ga da to i izrazi, ali mu dajte i do znanja da ste vi tu ako ima pitanja.
Pitajte ga kako se osjeća. Nemojte mu nametati emocije za koje mislite da bi ih trebao imati, nego samo vodite razgovor, a ono neka vam odgovara. Dijete mora znati da je u vašem okruženju sigurno i da može izraziti svoje emocije, kakve god one bile.
Potrudite se da fokus bude na iskrenosti, povezanosti i suosjećanju. Jedino će tako razgovor završiti pozitivno za obje strane.
3. ISPRIČAJTE MU PRIČU O SVETOM NIKOLI
Djed Božićnjak s debelim trbuhom i crveno-bijelim krznenim odijelom možda ne postoji, no postojao je biskup Nikola od kojeg je sve i poteklo, i upravo je to priča koju možete ispričati djetetu.
Sveti Nikola iz mjesta Pataara, što je današnje područje Turske, svoj je život posvetio onima koji nisu imali gotovo ništa te ih uvijek tijekom prosinca darivao sitnicama poput voća.
Saznanje da Djed Božićnjak ne postoji djetetu može pasti vrlo teško. Imajte razumijevanja za njegove emocije.
Smatra se da je on umro 6. prosinca 343. godine, a s godinama se priča o njegovim djelima proširila čitavim svijetom. Upravo je taj svetac imao važnu ulogu u Nizozemskoj u vrijeme reformacije. Kako pak njegovo ime na nizozemskom glasi Sinter Klass, s vremenom je postao Santa Claus u engleskom govornom području, što se danas prevodi kao Djed Božićnjak.
Djedicu kakvog danas poznajemo osmislila je kompanija Coca-Cola, prva u povijesti koja je stavila njegov lik u promidžbene svrhe. Prilagodili su ga hladnom vremenu, osmislili njegov kostim koji je postao prepoznatljiv diljem svijeta te su svake godine nanovo osmišljavali božićne reklame za svoj proizvod s Djedicom u glavnoj ulozi.
Ipak, taj dio možete preskočiti. Usredotočite se na dobra djela koja je Nikola činio.
4. IZMIJENITE BOŽIĆNU TRADICIJU
Situacija u kojoj dijete shvaća da Djed Božićnjak ne postoji ne mora nužno biti negativna za njega. Štoviše, to može biti dobra prilika koju možete preokrenuti u započinjanje nove tradicije.
Ako je svake godine do sada dijete pisalo (ili crtalo) pismo Djedu Božićnjaku, sada to možete zamijeniti pisanjem pisma dragom prijatelju ili prijateljici. Također možete zajedno izrađivati božićne čestitke koje ćete slati dragim osobama. Ako ste do sada pekli kekse koje ste možda ostavljali blizu drvca za „Djeda Božićnjaka“, zamijenite to pečenjem za susjede ili prijatelje.
5. OBJASNITE MU BIT BOŽIĆA
Ovisno o dobi djeteta, nastojte mu pojasniti što je zapravo bit Božića. Dakako da su im pokloni važni i da ne mogu u potpunosti shvatiti kršćansku pozadinu čitave priče, no mogu shvatiti zašto je važno da tijekom blagdana budemo dobri jedni prema drugima, zašto treba pomoći onome tko ima manje od nas, zašto je dobro pomoći životinjama koje nemaju svoj dom ili odnijeti suvišne igračke ili hranu onima koji to nemaju.
Podučite dijete važnosti dobrote, empatije i uzajamne pomoći. U konačnici, upravo će takve stvari i pamtiti jednom kada odrastu, a ne čeka li ih pod drvcem najnoviji model mobitela ili markirana odjeća.
U svim ovim koracima imajte na umu djetetovu dob i cijelu situaciju nastojte sagledati s te perspektive. Najlakši način za to je da se stavite u djetetove cipele, odnosno prisjetite sebe u toj dobi.
