Šećeri u našoj svakodnevnoj prehrani

Prekomjerna težina i pretilost vodeći je javno zdravstveni problem u Europi, a ni mi ne zaostajemo za europskim prosjekom. Kada se govori o problemu pretilosti, uloga pojedinih ugljikohidrata, poput šećera, vrlo često je tema kontroverznih rasprava. Istina je zapravo vrlo jednostavna

Novije studije ukazuju da je konzumacija ugljikohdrata u hrani ili piću povezana s boljim mentalnim učinkom te boljim pamćenjem, bržom rakcijom na podražaje te boljom koncentracijom.

Obroci ili međuobroci bogati ugljikohidratima te pića koja sadrže šećer mogu imati korisne učinke na kognitivne sposobnosti i doprinose smanjenju osjećaja umora.

Nadalje, studije koje su proučavale faktore koji utječu na vožnju pri dugim vožnjama amtomobilom, a provedene su u simulatoru, zabilježile su manje grešaka u vožnji u vozača koji su prije i tokom vožnje konzumirali pića sa šećerom u odnosu na vozače koji su konzumirali vodu.

No kako se konzumacija šećera odražava na našu liniju? Činjenice su ponovo vrlo jednostavne. Dobijanje na tjelesnoj težini događa se kada je unos energije iz hrane i pića veći od energije koja je sagorjela kroz metabolizam ili različite aktivnosti. Upravo iz tog razloga je teško uspostaviti vezu između pretilosti i konzumacije pojedine hrane, hranjive tvari ili sastojka.

Šećer može biti dio pravilne i uravnotežene prehrane

Što znači da, ukoliko unesemo previše kalorija, bez obzira na njihov izvor, može doći do porasta na tjelesnoj težini, ako se one ne potroše kroz različite aktivnosti. To vrijedi za sve vrste hrane i pića: ako je energijski unos hrane veći u odnosu na energijske potrebe i ne potroši se kroz tjelesnu aktivnost, doći će do porasta težine odnosno do debljanja.

Drugim riječima, niti jedna vrsta hrane ili namirnica, pa tako i šećer neće utjecati na porast tjelesne mase u koliko se konzumira u sklopu uravnotežene i raznovrsne prehrane te u koliko ukupan energijski unos nije veći od potreba organizma.
Značajan broj epidemiloloških studija provedenih na odrasloj populaciji, adolescentima i djeci kontinuirano ukazuju na obrnutu vezu između konzumacije šećera i povećane tjelesne mase.

Odnosno, osobe koje konzumiraju veći postotak od svojih ukupnih energetskih potreba u obliku šećera, su općenito manje pretili od osoba koje unose manje kalorija iz šećera.

Osobe koje unose više šećera u svojoj prehrani, sklone su manjem unosu masnoća. Međutim, neke osobe mogu premašiti svoje energetske potrebe prekomjernom konzumacijom bilo šećera ili masnoća. Nadalje, sustav za regulaciju apetita prepoznaje ugljiikohidrate, uključujući šećere te oni pridonose osjećaju sitosti.

Postoji također uvriježeno vjerovanje da će dodavanje šećera u prehrani istisnuti ostale namirnice iz prehrane te dovesti do smanjenog unosa vitamina i minerala. Međutim, istraživanje je pokazalo da šećer može biti dio pravilne i uravnotežene prehrane i nema dokaza da prisutnost šećera u prehrani istiskuje vitamine i minerale iz prehrane.

Prema rezultatima provedenih istraživanja prehrane u djece, čak i ona s najvećim unosom šećera je sadržavala dovoljne količine vitamina i minerala.

Najmanje pola energijskog unosa u našoj prehrani treba doći iz ugljikohidrata, uglavnom iz škroba.

No, što su to uopće ugljikohidrati? Dvije su glavne vrste ugljikohidrata: šećeri i škrob. Šećeri i škrob imaju istu energijsku vrijednost po gramu (4kcal). Ugljikohidrati daju manje energije nego masti (9kcal po gramu) ili alkohol (7kcal po gramu). Vlakna su također vrsta ugljikohidrata, ali za razliku od drugih ugljikohidrata, vlakna se ne apsorbiraju u tankom crijevu i u glavnom ne osiguravaju energiju organizmu.

Škrob se nalazi u žitaricama kao što su riža, kukuruz, pšenica, krumpir, mahunarke te u proizvodima dobivenim od škroba kao kruh i tjestenina. Pod šećerima podrazumijavamo saharozu uobičajenog naziva šećer, glukozu, fruktozu, laktozu i maltoza i oni su prirodno prisutni u u hrani poput voća, povrća i mliječnih proizvoda.