Elsa Bećirhodžić početkom rujna 2017. zatvorila je svoj butik i poslije 20 godina radnog staža odjednom se našla kod kuće u ulozi domaćice. Cvijeće je oduvijek voljela, ali kao zaposlena žena nije imala mnogo vremena da mu posveti puno pažnje. Sada kada se našla kod kuće, odlučila se malo više posvetiti cvijeću.
S obzirom na to da je već bio rujan i kasno za sadnju bilo čega, odlučila sam ručno izraditi nekoliko tegli kako bih proljeće dočekala spremna. Tražeći na internetu ideje za tegle, našla sam sukulente. Većinom su u tim zanimljivim ručno rađenim teglama bili posađeni sukulenti. Ni slutila nisam da ih ima toliko vrsta. Oduševila sam se njihovim kompaktnim rozeticama, divnim bojama i oblicima... I tako je počela opsesija, ispričala je Elsa. Oduševljena tim fascinirajućim i otpornim biljkama, krenula je u potragu za sukulentima.
U Bosni i Hercegovini, kako kaže, i danas je slaba ponuda tih biljaka, a tada je bila gotovo nikakva. Zato je na Facebooku napravila grupu SUKULENTNE BILJKE U BOSNI I HERCEGOVINI ne bi li došla do informacija gdje nabaviti sukulente, kako se brinuti o njima itd., a grupa danas ima oko 3500 članova. Svoje biljčice nabavljala je na sajmovima u Beogradu, Zagrebu, Novom Sadu, bila je i na dva sajma u Italiji, donosila ih s putovanja u Tursku, iz čitave Europe sukulente su joj donosile njezine cvjetne prijateljice, kako ih naziva.
Ma snalazila sam se svakako. Danas posjedujem više od 400 različitih sukulentnih biljaka, otkriva ponosna vlasnica te ističe kako uzgoj sukulentnih biljaka u kontinentalnim uvjetima nije nimalo lak.
Zimi se moraju spremati u kuću. Temperatura im mora biti jako niska, u prosjeku oko pet Celzijevih stupnjeva, a prostorija mora imati najbolju moguću svjetlost, i tad se ne zalijevaju. Ljeti vole istočnu stranu. Moje biljke imaju sunce od izlaska do 13 sati. Evo, družimo se već četvrtu godinu, a moja ljubav prema sukulentima ne jenjava. Naprotiv, što ih više proučavam, to su mi draži, kaže Elsa Bećirhodžić iz Kaknja.
