Nettie Maria Stevens, genetičarka koja je prva dokazala kako spol organizma određuju kromosomi, a ne faktori iz okoliša kako se mislilo do tada, rođena je na današnji dan 1861. godine u američkom Vermontu. Njezin je doprinos znanosti od iznimne važnosti, no često se zaboravljaju njezine zasluge.

Zato u nastavku donosimo zanimljivosti koje će vam pokazati kako je uistinu riječ o iznimnoj ženi koja je bila daleko ispred svog vremena.

1. Biologiju je počela studirati nakon magisterija iz područja umjetnosti

Nettie Stevens je jedna od najvažnijih znanstvenica u povijesti, no zanimljivo je da se znanošću počela baviti tek u svojim srednjim godinama. Naime, prethodno je magistrirala umjetnost na Stanfordu te velik dio svog života provela radeći kao učiteljica. Biologijom se počela baviti tek kada je upisala doktorski studij na Bryn Mawer College.

Taj je studij uklučivao godinu dana boravka u talijanskom Napulju u tamošnjoj Zoološkoj stanici, kao i boravak u Zoološkom institutu Sveučilšta Würzburg u Njemačkoj. Nakon doktorata ostala je raditi na Bryn Mawru.

2. Na pokusima s ličinkama izmijenila je poimanje genetike

Prilikom susreta s biologijom Nettie je najviše počela zanimati histologija, grana biologije koja se bavi proučavanjem sastava višestaničnih organizama, te je upravo zbog nje odlučila daljnje godine posvetiti znanosti. Posebno ju je zaintrigirala genetika te je odlučila doći do zaključka o tome utječe li zaista okoliš na spol ljudskih bića ili je u pitanju nešto sasvim drugo.

Proučavajući kromosome ličinaka u svome laboratoriju, shvatila je da se muški i ženski itekako razlikuju. Naime, mužjaci ličnike proizvodili su spermije s Y i X kromosimima, dok su ženke proizvodile reproduktivne jajne stanice s isključivo X kromosomima.

Kao i mnoge druge znanstvenice, Stevens je također bila žrtva tzv. „Matilda efekta“, odnosno negiranja otkrića znanstvenica bez kojih daljnja otkrića njihovih muških kolega ne bi ni bila moguća.

3. Studenti i učenici bili su joj jednako važni kao i sama znanost

I prije nego što se okrenula znanosti, Nettie je radila dugi niz godina u školama predavajući latinski, psihologiju, engleski, zoologiju i matematiku. Osim samoj znanosti, veliku je pažnju posvećivala i svojim odnosima s učenicima kojima je nastojala prenijeti svoj interes za edukaciju, a kasnije i samu znanost. Navodno im je često govorila kako je baš uvijek mogu pitati sve što požele, a da će im ona uvijek nastojati pružiti najbolji odgovor koji može, dok je god živa. 

4. Bila je žrtva tzv. „Matilda efekta“

Kao i mnoge druge znanstvenice, poput Rosalind Franklin koja je odigrala ključnu ulogu u dešifriranju strukture DNA ili Lise Maitner koja je zaslužna za otkrivanje nuklearne fizije, Stevens je također bila žrtva tzv. „Matilda efekta“, odnosno negiranja otkrića znanstvenica bez kojih daljnja otkrića njihovih muških kolega ne bi ni bila moguća, a sve samo zbog njihovog spola.

Naime, u isto vrijeme kada je Nettie došla do zaključka o tome kako su muškarci nositelji X ili Y kromosoma te da upravo ti kromosomi određuju spol djeteta, na tome je radio i Thomas Hunt Morgan, vrlo cijenjeni genetičar svoga doba. Dakako, preuzeo je sve zasluge i napisao knjigu, a Nettien doprinos tome nije bio ni spominjan.

Srećom, to se počinje mijenjati pa je njezino ime danas zastupljeno i u brojnim udžbenicima, a jednako je tako njezina priča predstavljena i djevojčicama u inspirativnoj knjizi „Priče za laku noć za mlade buntovnice“.

5. Umrla je od karcinoma dojke

Nettie je umrla relativno mlada te je samo nekoliko godina mogla intenzivno se baviti znanošću. 1901. je upisala doktorski studij, a umrla je već 1912. od karcinoma dojke. Iako je njezina znanstvena karijera bila kratka, u tome je razdoblju objavila više od 40 radova i zauvijek promijenila lice genetike kakvu poznajemo danas.