Drago mi je što znanost potvrđuje ono što kao majke znamo već stoljećima. Da svoju djecu zaista nosimo zauvijek u srcu.
Kada majke kažu svojoj djeci "Nosim te u srcu", to nije samo u prenesenom značenju. Znanost je dokazala da stanice djeteta ostaju u majčinu tijelu i desetljećima nakon poroda. I te su stanice raštrkane po tijelu majke, od pluća do srca.
Zato majke osjećaju posebnu povezanost s djetetom. Jer su djeca zauvijek dio njih.
Mikrokimerizam doslovno znači 'prisustvo stanica u tijelu koje nisu naše'. Može se dogoditi zbog transplantacije organa, transfuzije krvi, ali i trudnoće.
Da ne kompliciram previše, svako dijete koje nosite u svom tijelu ostavlja dio sebe u vama. Čak i nerođena djeca. Taj mi je dio posebno težak jer je iza mene puno spontanih pobačaja.
Čim se posteljica implantira u maternicu (što se može dogoditi već šest dana nakon začeća), stanice fetusa mogu ući u majčino tijelo, i obrnuto. Čak i ako trudnoća ne rezultira živim rođenjem, te fetalne stanice ostaju. Znači, u mom je tijelu trenutačno desetak djece, ako računam sve one neuspjele trudnoće, od kojih su neke bile blizanačke, ali i jednu trudnoću koja je završila sretnim porodom.
Moje dijete, ono koje je ove godine naučilo plivati, biciklirati i klizati, sve se više odvaja od mene. Ali ja je osjećam kao neodvojiv dio sebe, kao da znam kad joj nije dobro, a da mi to i ne kaže, kao da smo i dalje spojene na nekoj neobjašnjivoj razini. Ispada da je ta razina stanična.
Izgleda da ni ja ni brojne druge mame nismo lude kad kažemo da osjećamo svoju djecu u srcu, izgleda da naša djeca godinama nakon što ih rodimo ostaju u nama kao "fetus u tragovima", da se izrazim tako čudno.
Neke majke čija su djeca već otišla od kuće osjećaju da je dio njih otišao. Jer naša djeca imaju naše stanice, a mi imamo njihove. Majke nikad nisu samo svoje, njihov genetički materijal sadrži i materijal njihove djece.
Za ovo se zna već 45 godina (slučajno toliko imam i ja), kada su znanstvenici na Stanfordu pronašli u krvi majke y-kromosome. S obzirom na to da žene imaju samo x-kromosome, očito je da je y-kromosom dospio u tijelo preko njezina sina.
Jedna je genetičarka 1996. godine pronašla muške fetusne stanice u majčinoj krvi 27 godina nakon što je žena rodila muško dijete.
Stanice migriraju između majke i bebe u oba smjera. Fetus dobiva DNK materijal i sve ostalo potrebno za razvoj od majke (naravno, i od oca!), a stanice fetusa ulaze u brojne organe majke i na različite načine utječu na majčino zdravlje: ponekad joj mogu pomoći zaliječiti tkivo, pomoći u sprječavanju raka, ali nažalost i potaknuti autoimune bolesti.
Kao što majka utječe na dijete, tako i dijete utječe na majku. Ta je veza neraskidiva na staničnoj razini.
Drago mi je što znanost potvrđuje ono što kao majke znamo već stoljećima - da svoju djecu zaista nosimo zauvijek u srcu.
Pročitajte i ove kolumne Barbare Slade Jagodić: