Tu i tamo imaju dijete koje je autistično i treba malu pomoć, no kod većine djece problema nema. Do ove godine.
Kaže da ima prvašića koji još nosi gaćice za odvikavanje. Dijete nema nikakve posebne potrebe. Saznala je to na teži način - kad se dijete popiškilo. Nije imalo rezervnu odjeću.
Nazvala je roditelje, koji pri upisu očito nisu osjetili dužnost reći to ikome od osoblja. Ne zna ni kako je to dijete završilo predškolu u vrtiću s pelenama, navodno ne možeš u školu ako ne znaš koristiti zahod.
Žive u maloj sredini, pa se valjda nekako provuklo jer je već bilo vrijeme za školu. No kaže da je kod nas situacija još bajna kakva je u trendu u zapadnim zemljama.
U školama u nekim drugim državama gotovo je postalo uobičajeno da djeca dolaze još u pelenama ili tim gaćicama-pelenama koje se navuku. No radi se o manjoj djeci, koja imaju četiri ili pet godina, jer tada već u nekim zemljama počinje školovanje. Iako bi do tada djeca već ipak trebala biti svjesna svojih potreba i nagona te samostalno obaviti nuždu, u sve više škola postoje prematalice.
Dječja psihologinja Rita Messmer imala je u svojoj školi dijete od 11 godina koje i dalje nosi pelene, a vrlo je zabrinjavajući trend što sve više djece koja su starija od četiri ne zna biti samostalno pri odlasku na WC.
Nekim je roditeljima lakše da im djeca budu u pelenama jer im je to zgodnije nego istrpjeti pokoji dan da ih nauče odlasku na zahod.
Vrlo često su to roditelji koji prakticiraju tzv. nježno roditeljstvo i imaju stav dijete će ići samo kad bude spremno. No djeci uglavnom ne smetaju pelene. Posebno ako se radi o nesigurnoj djeci, njima je to zgodno i ne predstavlja im još jedan izazov. To što ih roditelji puštaju da tako i dalje nastave očekujući od škole i učiteljica da im mijenjaju pelene i nauče ih kako vršiti nuždu koči razvoj djeteta. I tako ponekad imate dijete od 11 godina još u pelenama.
Čini mi se to nevjerojatno kad čitam. Pa s 11 godina curice znaju dobiti mjesečnicu. Ne mogu zamisliti da s 11 godina moje dijete i dalje nosi pelene. Kao i svi u njezinoj vrtićkoj grupi, odbacili smo ih kad je navršila tri godine. Vrlo spontano, vrlo jednostavno, u jednome danu.
Po internetu ćete naći razne treninge za odvikavanje djece od pelena, na što moram priznati da kolutam očima. Kakav trening ako ti je dijete zdravo? Malo ćeš možda pokoji put pobrisati pod jer se dijete upiškilo ili ćeš eventualno promijeniti posteljinu, ali to je to.
Djeca vrlo brzo shvate što im je činiti kad osjete potrebu. Nekoj djeci treba malo više vremena, posebno jer ne žele kakati bez pelena, ali uz upornost roditelja i to se relativno brzo riješi.
Nije rješenje dignuti ruke i reći 'OK, nastavi nositi pelene do škole.' Djecu valja nečem i naučiti. Uostalom, pelene su skupe ako koristite jednokratne.
Ima, naravno, i onih supernaprednih roditelja koji se hvale da su djecu naučili da budu bez pelene s njihovih šest ili osam mjeseci. To su oni koji budno motre djetetetove potrebe. I to mi je pretjerivanje. Dijete od šest mjeseci ne zna hodati, ne zna gotovo ni sjesti, a sad se tu netko trudi da bude bez pelena. Ok, ako roditelj želi još jednu brigu i obvezu kad za to realno nema potreba.
Pedijatri spominju 18 mjeseci kao vrijeme koje je dobro za početak odvikavanja. Neka djeca će sama odbaciti pelene, pogotovo ako imaju stariju braću i sestre, pa žele biti poput njih, a većina djece je zaista itekako spremna za skidanje pelena s tri godine.
Bez ikakvih posebnih treninga.
