Naravno da uvijek bude i onih koji su uvijek kontra. Nekoliko roditelja odmah je valjda uzdahnulo pa natipkalo: Znači opet zabrane… Zašto djeca ne bi mogla izraziti svoju osobnost kroz izgled ili mobitel?
E pa, upravo zato… jer su još djeca.
Osnovna škola nije prostor za samopromociju. Škola bi trebala biti mjesto gdje se razvija znatiželja, upornost i karakter, a ne društveni status.
Kad devetogodišnjakinja na nastavu dođe s umjetnim noktima i umjetnim trepavicama, s crop topom i full makeupom na licu, to nije znak "slobode izražavanja" nego odraslog svijeta koji se prerano preselio u njezino djetinjstvo.
I nije problem u njoj, nego u nama odraslima koji smo joj to omogućili i odobrili.
Odrasli se zgražaju nad takvom djecom kad ih vide, ali upravo smo mi odrasli krivi što su djeca, primarno curice, danas pretjerano opterećene izgledom. Dali smo im pametne telefona da vide razne influencere, da upijaju lažni svijet vrijednosti, da stvaraju grupe i lakše se rugaju drugima, da pomisle kako je baš loše biti dijete.
Nemojmo sve nazivati slobodom
Kad dijete nosi mobitel u školu, ono nije slobodnije. Ono je pod većim pritiskom. Pritiskom da se slika "kako treba", da odgovori odmah, da se uklopi u online hijerarhiju popularnosti koju ne razumije ni većina odraslih.
Mobitel u ruci sedmogodišnjaka ili desetogodišnjaka nije alat znatiželje, nego izvor stalnog dopaminskog bombardiranja i uspoređivanja s drugima. Dugoročno put do depresije, ili barem anksioznosti.
Zato zabrana mobitela u školi nije napad na osobnost, nego obrana djetinjstva. Zato što dijete bez mobitela može stvarno razgovarati, gledati u lice i socijalizirati se u realnom vremenu.
A nokti i šminka na djeci…Ne znam kako vi gledate na to, meni je to posve nakaradno i seksualizirano.
Kad djevojčice u četvrtom razredu dolaze s dugačkim gel-noktima i konturiranim licem, roditelji koji im to dozvoljavaju nesvjesno ih uče da su vrijedne ako su lijepo upakirane. Da njihova moć leži u izgledu, a ne u znanju, empatiji ili karakteru.
Dječaci koji to svakodnevno gledaju uče isti obrazac. Želimo li zaista da naše kćeri gledaju kroz prizmu "pakiranja"?
Djeca moraju znati tko su
Dugački nokti na djetetu nisu pitanje mode. Dijete koje još nema razvijen kritički filter i ne može razlikovati što je osobni stil, a što je pritisak da se “prodaje slika” sebe.
I zato kad škola kaže "nema napadne šminke i umjetnih noktiju", to nije cenzura. To je pedagoška granica koja štiti njihovu prirodnost, fokus i sigurnost. Zato su mnogi roditelji pozitivno reagirali na novu odluku vrgoračke škole da od 7. listopada zabrani djeci "maškaranje".
Ako su vam već puna usta slobode, imajte na umu da sloboda dolazi kad znaš tko si, a ne kako izgledaš. Autentičnost ne počinje maskarom, nego mišljenjem. I ne mjeri se filterima.
Ako djeca nauče da je izražavanje kroz ponašanje, ideje i riječi, a ne kroz selfije i brendove, bit će slobodnija nego cijela generacija nas odraslih koji smo prečesto zarobljeni u ekranu.
I za kraj da kažem: Škola nije Instagram feed. To je jedno od posljednjih mjesta gdje dijete još smije biti dijete. Bez performansa, bez publike, bez potrebe da se dokazuje izgledom.
Zato neka osnovna škola ostane ono što treba biti: teren za rast, a ne za poziranje.
Bravo za vrgoračku školu! da barem naša zagrebačka trešnjevačka donese to pravilo.