Istoimena knjiga Johanne Spyri, prvi put objavljena 1880. godine, postala je dječji klasik koji je doživio brojne filmske i animirane adaptacije, a želja za čitanjem ove jedinstvene priče ne jenjava ni danas.
To nam je potvrdila i učiteljica Andrea Tomaševć iz zagrebačke Osnovne škole Rudeš, a ujedno i ukazala na važnost poruka koje nosi ovo djelo.
Heidi je dječji klasik koji roditelje podsjeća na djetinjstvo kakvo je nekada bilo, a djecu uči pravim vrijednostima. To je djevojčica koja uživa u jednostavnim stvarima, pametna je i snalažljiva te svima pomaže u nevolji, a zbog svoje jednostavnosti i zaigranosti omogućuje malim čitateljima da se s njom poistovjete.
Gotovo da možemo osjetiti alpski povjetarac na licu, osjetiti miris poljskog cvijeća i čuti meketanje koza u pripovjedačevim rečenicama.
Osim toga, putem lika djevojčice autorica govori o ozbiljnim temama s kojima se danas djeca, nažalost, često susreću: gubitku roditelja, osjećaju napuštenosti, osudi i neprihvaćanju okoline, prihvaćanju djece s invaliditetom, napominje učiteljica.
Podsjetimo, Heidi upoznajemo u trenutku kada je rođakinja Dete dovodi djedu Almu Oehiju u planinsku kuću ponad sela Dörfli. Djevojčica je ostala i bez majke i oca, a kako se Dete više ne može (ni ne želi) brinuti za nju zbog posla, brigu za nju preuzima Oehi.
Iako je u selu poznat kao mrzovoljan i hladan čovjek, Heidi odmah prihvaća i vrlo je brzo privikne na život u Alpama. Kada Heidi upoznaje dječaka Petera, s njime počinje provoditi svoje dane u ispaši stoke, u posjećivanju njegove bake i majke, sve dok se jednog dana Dete ne vrati po nju jer je bogata obitelj Sesemann iz Frankfurta poželjela društvo za svoju bolesnu kćer Klaru, koja je u invalidskim kolicima.
Heidi stiže u veliki grad kao osmogodišnjakinja, a sve što susreće potpuna joj je nepoznanica. Za gospođicu Rottenmeier ona je divlje derište koje ni o čemu nema pojma, no kako se razvija Heidino prijateljstvo s Klarom i njezinom bakom, Heidi se ipak počinje prilagođavati životu u velikom gradu.
Međutim, njezina podsvijest žudi za Alpama i ljudima koje je tamo ostavila, pa kada se otkrije da Heidi zbog toga mjesečari, doktor preporučuje povratak u alpske krajolike.
Uživanje u malim stvarima i vlastitoj različitosti
I upravo je povratak prirodi ono što je je Spyri umotala u živahne rečenice i nadasve realistične opise. Gotovo da možemo osjetiti alpski povjetarac na licu, osjetiti miris poljskog cvijeća i čuti meketanje koza u pripovjedačevim rečenicama.
Možemo reći da su švicarska priroda i kultura zaseban lik bez kojeg knjiga ne bi bila ono što jest, no postoji nešto još važnije, a to je poruka koju nosi Heidin povratak iz Frankfurta u Alpe.
U današnje vrijeme djeca svoje slobodno vrijeme provode pred računalima ili su previše zauzeta silnim obvezama. Heidi nas podsjeća na to da treba naći vremena za uživanje u jednostavnim stvarima, poput šetnje prirodom, druženja s prijateljima ili čitanja knjige. Ova knjiga djecu, napose onu iz gradova, uči životu na selu, marljivosti tamošnjih ljudi i brizi za životinje.
Nema tog djeteta koje ne bi odmah po čitanju htjelo probati svježe kozje mlijeko koje je Heidi tako slasno pila na sunčanoj planini s kozarom Petrom i prijateljicom Klarom, ističe učiteljica Tomašević.
Gubitak roditelja, osjećaj napuštenosti, osuda okoline, djeca s invaliditetom - samo su neke od važnih tema na koje se usredotočuje ova knjiga.
No osim važnosti sklada s prirodom, još je važnije što djeca čitajući ovu knjigu mogu vidjeti da je u redu biti različit, da invaliditet ne mora podrazumijevati neprisustvo u vlastitu životu, da je u redu biti zaigran i pomalo nemiran jer je sve to dio naših života.
Upravo zbog toga učenike na satu lektire treba poticati na oblikovanje govornog iskaza o likovima, njihovim osobinama i odnosu, kao i njihovo uspoređivanje sa stvarnim osobama iz njihove okoline. Važne događaje iz knjige potrebno je istaknuti i poistovjetiti s osobnim iskustvima učenika. Na taj se način najbolje uči, ali i izgrađuje učenik kao osoba.
Pouke ovog štiva ističu pomaganje drugima, traženje dobrog u svakoj osobi te vjeru u sebe kao važne ljudske karakteristike kojih se treba držati. Osim toga, u učionicama uvijek ima djece kojima je baš poput Heidi teško sjediti i mirovati, što školski ritam traži.
Takva su djeca radoznala, istraživački nastrojena i uče uz pokret pa im ova knjiga pokazuje da je to njihovo bogatstvo, a nikako karakteristika koju treba iskorijeniti, zaključuje učiteljica Tomašević.
Kako bi i djeca novog vremena mogla istraživati alpske krajolike i upoznati jednu sasvim posebnu djevojčicu, portal Zadovoljna.hr na adresu Osnovne škole Rudeš šalje pet primjeraka knjige Heidi.
Pročitajte i zašto bi svako dijete trebalo pročitati Ježevu kućicu.