Nepregledne Alpe, svježi zrak, dječja zanesenost životom, iskreno prijateljstvo, prihvaćanje drugačijih i važnost učenja koje vodi prema ispunjenijem životu mnogima od nas prva su asocijacija kada se spomene djevojčica Heidi.

Istoimena knjiga Johanne Spyri, prvi put objavljena 1880. godine, postala je dječji klasik koji je doživio brojne filmske i animirane adaptacije, a želja za čitanjem ove jedinstvene priče ne jenjava ni danas.

To nam je potvrdila i učiteljica Andrea Tomaševć iz zagrebačke Osnovne škole Rudeš, a ujedno i ukazala na važnost poruka koje nosi ovo djelo.

Heidi je dječji klasik koji roditelje podsjeća na djetinjstvo kakvo je nekada bilo, a djecu uči pravim vrijednostima. To je djevojčica koja uživa u jednostavnim stvarima, pametna je i snalažljiva te svima pomaže u nevolji, a zbog svoje jednostavnosti i zaigranosti omogućuje malim čitateljima da se s njom poistovjete.

Gotovo da možemo osjetiti alpski povjetarac na licu, osjetiti miris poljskog cvijeća i čuti meketanje koza u pripovjedačevim rečenicama.

Osim toga, putem lika djevojčice autorica govori o ozbiljnim temama s kojima se danas djeca, nažalost, često susreću: gubitku roditelja, osjećaju napuštenosti, osudi i neprihvaćanju okoline, prihvaćanju djece s invaliditetom, napominje učiteljica.

Podsjetimo, Heidi upoznajemo u trenutku kada je rođakinja Dete dovodi djedu Almu Oehiju u planinsku kuću ponad sela Dörfli. Djevojčica je ostala i bez majke i oca, a kako se Dete više ne može (ni ne želi) brinuti za nju zbog posla, brigu za nju preuzima Oehi.

Iako je u selu poznat kao mrzovoljan i hladan čovjek, Heidi odmah prihvaća i vrlo je brzo privikne na život u Alpama. Kada Heidi upoznaje dječaka Petera, s njime počinje provoditi svoje dane u ispaši stoke, u posjećivanju njegove bake i majke, sve dok se jednog dana Dete ne vrati po nju jer je bogata obitelj Sesemann iz Frankfurta poželjela društvo za svoju bolesnu kćer Klaru, koja je u invalidskim kolicima.

Heidi stiže u veliki grad kao osmogodišnjakinja, a sve što susreće potpuna joj je nepoznanica. Za gospođicu Rottenmeier ona je divlje derište koje ni o čemu nema pojma, no kako se razvija Heidino prijateljstvo s Klarom i njezinom bakom, Heidi se ipak počinje prilagođavati životu u velikom gradu.

Heidi nas podsjeća da treba naći vremena za uživanje u jednostavnim stvarima
Heidi nas podsjeća da treba naći vremena za uživanje u jednostavnim stvarima (Foto: Sonja Kovač)

Međutim, njezina podsvijest žudi za Alpama i ljudima koje je tamo ostavila, pa kada se otkrije da Heidi zbog toga mjesečari, doktor preporučuje povratak u alpske krajolike.

Uživanje u malim stvarima i vlastitoj različitosti

I upravo je povratak prirodi ono što je je Spyri umotala u živahne rečenice i nadasve realistične opise. Gotovo da možemo osjetiti alpski povjetarac na licu, osjetiti miris poljskog cvijeća i čuti meketanje koza u pripovjedačevim rečenicama.

Možemo reći da su švicarska priroda i kultura zaseban lik bez kojeg knjiga ne bi bila ono što jest, no postoji nešto još važnije, a to je poruka koju nosi Heidin povratak iz Frankfurta u Alpe.

U današnje vrijeme djeca svoje slobodno vrijeme provode pred računalima ili su previše zauzeta silnim obvezama. Heidi nas podsjeća na to da treba naći vremena za uživanje u jednostavnim stvarima, poput šetnje prirodom, druženja s prijateljima ili čitanja knjige. Ova knjiga djecu, napose onu iz gradova, uči životu na selu, marljivosti tamošnjih ljudi i brizi za životinje.

Nema tog djeteta koje ne bi odmah po čitanju htjelo probati svježe kozje mlijeko koje je Heidi tako slasno pila na sunčanoj planini s kozarom Petrom i prijateljicom Klarom, ističe učiteljica Tomašević.

Gubitak roditelja, osjećaj napuštenosti, osuda okoline, djeca s invaliditetom - samo su neke od važnih tema na koje se usredotočuje ova knjiga.

No osim važnosti sklada s prirodom, još je važnije što djeca čitajući ovu knjigu mogu vidjeti da je u redu biti različit, da invaliditet ne mora podrazumijevati neprisustvo u vlastitu životu, da je u redu biti zaigran i pomalo nemiran jer je sve to dio naših života.

Upravo zbog toga učenike na satu lektire treba poticati na oblikovanje govornog iskaza o likovima, njihovim osobinama i odnosu, kao i njihovo uspoređivanje sa stvarnim osobama iz njihove okoline. Važne događaje iz knjige potrebno je istaknuti i poistovjetiti s osobnim iskustvima učenika. Na taj se način najbolje uči, ali i izgrađuje učenik kao osoba.

Pouke ovog štiva ističu pomaganje drugima, traženje dobrog u svakoj osobi te vjeru u sebe kao važne ljudske karakteristike kojih se treba držati. Osim toga, u učionicama uvijek ima djece kojima je baš poput Heidi teško sjediti i mirovati, što školski ritam traži.

Takva su djeca radoznala, istraživački nastrojena i uče uz pokret pa im ova knjiga pokazuje da je to njihovo bogatstvo, a nikako karakteristika koju treba iskorijeniti, zaključuje učiteljica Tomašević.

Kako bi i djeca novog vremena mogla istraživati alpske krajolike i upoznati jednu sasvim posebnu djevojčicu, portal Zadovoljna.hr na adresu Osnovne škole Rudeš šalje pet primjeraka knjige Heidi.

Pročitajte i zašto bi svako dijete trebalo pročitati Ježevu kućicu.