Nevjerojatna je ta ljudska snaga. Čak i kad nas život udari najjače i ostavi nas sasvim slomljene, uspijemo negdje u sebi pronaći snagu koja nas tjera da preživimo i, životu u inat, nastavimo dalje.

Tu je snagu u sebi pronašla gospođa Gordana Varga, vlasnica postolarske radionice Postolar Varga iz Tenje pokraj Osijeka. Njezina energija osvojila nas je na prvu, a pozitivan duh, hrabrost i ustrajnost mogli bi drugima biti i nada i poticaj i utjeha.

Njezina priča započela je prije 13 godina, kad je suprug Tibor odlučio završiti zanat za postolara obućara i tako zarađivati za kruh.

Krenuli smo od nule

...u maloj sobi u našem domu, ali hrabro i s puno želje da u Osijeku sačuvamo jedan zanat koji polako izumire.

Popravci obuće bili su nešto što smo radili, dok polako, malo po malo, nismo počeli stvarati svoje proizvode. Tako su nastale Vargice - popularne kožne anatomske papuče, s udobnim đonom i gornjištem, idealne za dugo stajanje na nogama, započinje Gordana.

Njihovi klijenti danas govore kako imaju osjećaj da hodaju po oblacima, a na društvenim mrežama samo se nižu recenzije koje govore da su to najudobnije papuče domaće proizvodnje u kojima su ikad hodali.

Postolar Varga Foto: Privatna arhiva

Upravo su Vargice danas njihov zaštitni znak, a Osijekom se često čuje šaljiva, ali istinita rečenica:

Sve od kože Varga napraviti može

I baš tako, osim Vargica, u njihovoj se radionici danas proizvode torbe, neseseri, novčanici, remenje i ostala kožna galanterija. Osim toga, njihov vrijedni tim popravlja svu odjeću i obuću sačinjenu od krzna, tekstila i kože.

Međutim, njihov put bio je trnovit, a životna priča koja stoji iza Vargica, mnogima bi mogla natjerati suze na oči.

A onda je otišao Postolar Varga...

Moj pokojni suprug Tibor Varga bio je majstor, poznavao strojeve, razvijao proizvode i posao se širio, napredovao. Polako smo otvorili i svoju prvu radionicu i poslovnicu, ja sam išla na sajmove, vodila papirologiju, putovala...

Stvorili smo posao koji smo oboje jako zavoljeli i od kojeg smo nas dvoje, a kasnije i naša malena djevojčica, lijepo živjeli, nastavlja gospođa Varga.

Ali onda je tragedija gotovo sve promijenila. 

Prije četiri i pol godine Izgubila sam svog supruga i mislila sam da će s njim umrijeti i cijela naša priča, sve ono što smo godinama zajedno stvarali.

Postolar Varga Foto: Privatna arhiva

...ali ne zauvijek 

Usred te boli, govori nam, uspjela je pronaći onu snagu koju smo spomenuli na početku teksta. Bila je to neopisiva želja da Postolar Varga i dalje živi – kao uspomena na onoga tko ga je stvorio.

Tada sam opet krenula od nule. Sjela za te strojeve, tražila pomoć, učila i naučila sve što je bilo potrebno da nastavim dalje. Bilo je teško, ali ta ljubav prema ovome što smo stvorili me gurala da ustrajem i ne odustajem, govori nam Gordana.

Najveća snaga tada je bila i njezina dvogodišnja djevojčica. Držali su je i obitelj, prijatelji i njezin tim prekrasnih ljudi koji vrijednim rukama stvaraju jedan kvalitetan domaći brend. Zbog njih je, govori nam, danas tu gdje je.

A i sigurna sam da nas tata vidi s neba, da vidi sve naše bitke i borbe. Danas s ponosom mogu reći da Postolar Varga živi i da ljudi hodaju po oblacima zahvaljujući njemu, zaključila je gospođa Gordana Varga. 

Njihove proizvode možete pronaći na Facebook stranici te na službenoj internetskoj stranici. 

Serbus, Zagrebe: Priča o Mireli koja je život spakirala u dva kofera i preselila se u drvenu kućicu na Dobri Mlada stočarka Marija uživa u brizi o kravama i, za razliku od vršnjaka, nikad ne bi napustila Slavoniju