Na internetu je puno recepata, ali rijetko koji dolazi s dozom realnosti kakvu servira Maja Jalšovec.
Gastroblogerica i bivša natjecateljica u MasterChefu Nove TV postala je poznata po svojoj iskrenosti kojom ne uljepšava stvarnost te brojnim receptima, među kojima ćemo izdvojiti one jednostavne za svega nekoliko eura.
Njezina autentičnost i iskrenost samo su neki od razloga zašto je trenutačno na Instagramu prati više od 140 tisuća ljudi.
Bilo da kritizira bacanje hrane, proziva društvenu inertnost ili pokazuje kako za malo novca skuhati odličan obrok, Maja uvijek ostaje dosljedna sebi. Iako britka i bez dlake na jeziku, njezina empatija je neosporna. Majini pozivi da kupimo cvijeće od bake kako bi se ona što prije sklonila s hladnog asfalta, kao i na slične geste u koje se svatko od nas može uključiti, otkrivaju neupitnog altruista.
Njezin cilj je pokazati da se može jesti fino, nutritivno bogato i jeftino – čak i u doba kad mnogi krpaju kraj s krajem. U zanimljivom razgovoru Maja nam je otkrila gdje pronalazi inspiraciju, koji su joj planovi za budućnost, ali i koje je njezino najdraže jelo koje je ikad skuhala.
Socijalna nepravda često te trigerira. Nećemo pitati zašto, to je nešto što nam svima smeta. Ali jako puno ljudi ostane pasivno. Što je tvoj glavni pokretač da se pokreneš? I da pokrećeš ljude?
Nažalost, moram odmah biti negativna i reći da nas ipak sve ne trigerira nepravda jer da je tako, situacija ne bi bila ovakva kakva jest.
Smatram da većini ljudi smeta sam koncept, odnosno ideja te nepravde, ali kada joj svjedoče, većina se isključi.
Nije to neka preteška i nerješiva jednadžba kojoj se trebamo čuditi, to je najobičnije prebacivanje odgovornosti na drugoga.
Netko drugi će…
Netko drugi će reagirati, netko drugi će pomoći, netko drugi će skuhati… Nažalost, neće.
Ono što hoće napraviti, to moram priznati, jest donirati novac. Ali ne bih takvo ponašanje stavljala na pijedestal jer, ruku na srce, najjednostavnije je izvaditi mobitel iz džepa, stisnuti tri gumba i prebaciti pare.
A tko će gladnome skuhati, tko će smrznutom kupiti deku? Netko drugi će. Tako da nisam baš optimistična i ne znam koliko zaista dopirem do ljudi.
A kada naglas takvo nešto izjavim, izrazito se naljute jer imaju osjećaj da ih osuđujem i da se postavljam kao moralna vertikala, a zapravo mislim da je ta ljutnja samo njihov odgovor na vlastitu inertnost. Gruba sam, znam.
Koji je najveći dokaz koji si dobila i koji je pokazao - o da, isplatilo se?
Ništa se veliko nikada nije dogodilo da bih sada rekla uspjela sam u tom nekom smislu.
Najviše se koncentriram na male ljude i onda te male poruke zahvala koje svaki dan osvanu u mom inboxu zaista su mi najveća nagrada. Privatno, odnosno u realnom svijetu, pokušavam pomagati na neke druge načine i te priče su puno teže.
Influenceri ponekad nose negativnu konotaciju jer neki od njih nisu iskreni i ne prikazuju se u pravom svjetlu. Ti si jedna od onih iskrenih, otvorena si i prikazuješ svoj život onakvim kakav je. Je li to teško? Puno je lakše fejkati život i praviti se da sve je super i sve je za pet.
Postavlja se pitanje koliko jesmo zaista iskreni jer, iako se smatram iskrenom, ipak pred kamerom biram koji ću dio te iskrenosti podijeliti sa svijetom. Tu vrlo lako možemo manipulirati.
Ali, ako me pitate za neke eklatantne primjere lažnog savršenog života, toliko mi je to dosadno i zamorno da mi je bilo kakav komentar jednako naporan, a s druge strane s tim imam problem na više razina, o kojem bih mogla pričati više nego što nam broj stranica dopušta.
Kako balansiraš između kritike društva i zadržavanja pozitivnog tona, pogotovo kada se dotičeš osjetljivih tema poput inflacije, bojkota ili kad pratiteljima odgovaraš na komentare?
Ne balansiram, lupim i ostanem živa. Najčešće teško ranjena s dugotrajnim posljedicama, ali živa.
Gdje pronalaziš ideje za serijal budget meals? Nije ovo prvi put, sjećamo se i tvojih recepata za pet eura. Mogli bismo reći da si predvodnica takvog serijala.
Inspiracija su mi isključivo recepti koje sam naučila kao dijete.
Od svoje mame, od bake, od svoje susjede koja je bila sluškinja nepokretnoj susjedi i fantastično kuhala, iz jedne knjižice koju je moja baka kupila ranih 90-ih i zvala se Kako preživjeti tjedan sa 20 kuna - i sjećam se, unutra su bili recepti za jednu kunu...
...sve do mojih studentskih dana, kada sam bila preponosna pitati roditelje da uskoče s parama, pa bih živjela na žličnjacima s kiselim vrhnjem po dva tjedna.
Koliko ti vremena uzima cijeli proces – od ideje preko kupnje namirnica do snimanja i objave videa? Kako izgleda cijeli taj proces?
Ne znam više ni sama. Ako izuzmemo ovaj izazov od 30 dana, koji je bio logistička noćna mora, ne treba mi puno vremena.
Ovaj je bio drugačiji jer sam svaki dan htjela skuhati drugo jelo. Mogla sam ići linijom manjeg otpora pa skuhati lonac graha, lonac sarme i lonac variva i cijeli mjesec jesti još jeftinije, ali to nije pod a) izazov, b) edukativno.
Da ću to ponavljati - neću više nikada, ali ću svakako imati tjedne izazove, koje je puno lakše organizirati i provesti.
Koji je tvoj najdraži recept koji si ikad pripremila?
Joj, onaj moj burek od sira bio je fenomenalan. Evo, sad bih ga smazala opet.
Kako vidiš trenutačnu situaciju u vezi s potrošnjom hrane i njezinim bacanjem? Što bi ljudi trebali više cijeniti u vezi s hranom?
Ponašamo se kao pijani milijarderi, a shodno tome tako nam i smeće izgleda. Prepuno savršeno iskoristive hrane koja je bačena pod izlikom manjka vremena.
Nitko mi ne može reći da nema pola sata da skuha varivo od mahuna, a ima vremena preko aplikacije si naručiti hranu koju čeka više od pola sata. Dakle, ne radi se o manjku vremena, već o manjku volje zbog naših promijenjenih navika. I to ne nabolje.
Što ti je najdraže, a što najmanje drago vezano za tvoj posao?
Najdraže mi je kuhati, koliki god klišej bio, ali stvarno je tako, a najgori odgovarati na glupa pitanja. Izbaci me iz takta koliko su ljudi lijeni, ne čak lijeni proguglati nešto, već samo upotrijebiti vlastite vijuge. Suludo.
Kada je riječ o društvenim mrežama, gdje povučeš granicu između osobnog života i onog što dijeliš sa svojim pratiteljima?
Gotovo pa ništa privatno što mi se tekuće događa ne dijelim na svom Instagramu. Osim svog psa. I tako će i ostati.
Koliko misliš da je važno imati svoju osobnu misiju i stav? Što te drži motiviranom da nastaviš raditi i dijeliti s nama svoje ideje i recepte?
Ne znam uopće definirati i identificirati osobu koja nema svoj stav. I takve osobe smatram najopasnijima za društvo.
Ne slažemo se? Odlično, idemo sjesti i razgovarati. Ne se svađati, nego razgovarati. Nemoguće je da su svi moji argumenti validni, a suprotne strane bezvrijedni. Samo treba znati slušati i doći ćemo do točke mira. A što da radim s osobom bez stava? Danas će propagirati moj, sutra tvoj. Nesnosno. I opasno.
Kako reagiraš na kritike i negativne komentare? Kako se nosiš s onim manje ugodnim aspektima posla?
Nekad izrazito dobro, a nekad kao dijete od šest godina koje nema razvijenu socijalnu i emocionalnu inteligenciju, pa misli da se svijet vrti oko njega. U prosjeku? Prosječno.
Kakvi su tvoji osobni ciljevi u životu? Hoćeš li nastaviti raditi u svijetu hrane ili su ti u planu neki drugi projekti koji se odnose na tvoje osobne vrijednosti i misiju?
Vidim se negdje gdje ima puno zelenila, gdje je kuhinja velika i gdje sam mirna. Ali stvarno mirna.
Fotografije su snimane u toplom ambijentu caffe bara Botaničar u Zagrebu.