Manje plaće, ograničen broj radnih mjesta, balansiranje između poslovnog i privatnog, česti odlasci u inozemstvo i nemogućnost napredovanja do vodećih pozicija, glavni su razlozi zašto obilježavamo ovaj dan.
Iako podaci s kojima raspolažemo govore da je, u zadnjih nekoliko godina, doktoriralo više žena nego muškaraca, naše znanstvenice još uvijek nemaju jednake prilike kao njihovi kolege.
Zato djevojčicama moramo poručiti da postavljaju velika pitanja i hrabro traže odgovore na njih. Jer budućnost pripada onima koji vjeruju da ne postoje ograničenja.
To je, još kao djevojčica, shvatila i naša inženjerka elektrotehnike Anamarija Pejić, zaljubljenica u svemir, dinosaure, planete i satelite. Njezina priča mogla bi vas inspirirati, motivirati i pokazati vam da ne postoji nemoguće.
Anamarija ima dugogodišnje iskustvo u avijaciji i svemirskoj industriji. Radila je na razvoju avionskih komunikacijskih i satelitskih sustava, a sudjelovala je i u međunarodnim projektima, uključujući rad na NASA Gateway programu i projektu OneWeb, prvom 5G internetskom sustavu.
Kako je započeo vaš put prema zvijezdama?
Kao dijete bila sam fascinirana dinosaurima i htjela sam postati arheologinja, ali kroz školovanje su me privukli matematika, fizika i prirodoslovne znanosti. Kada je došlo vrijeme za odabir fakulteta, odlučila sam biti hrabra i upisati Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER), iako je u to vrijeme bio pretežno muški faks, s manje od pet posto žena. FER je bio izazovan, ali da mogu opet birati, ponovno bih ga upisala.
Prekretnica u mojoj karijeri dogodila se kada sam nakon odrađenog diplomskog rada na Sveučilištu u Torontu, započela profesionalnu karijeru u svemirskoj industriji i jednostavno se zaljubila u nju.
Fasciniralo me koliko su svemirski sustavi kompleksni, precizni i interdisciplinarni te kako svaki mali detalj može imati ogroman utjecaj.
Što vas najviše fascinira kad govorimo o svemiru?
Svemir je mjesto gdje tehnologija mora biti najsavršenija jer nema prostora za pogreške.
Također me fascinirala ideja da tehnologije koje razvijamo mogu omogućiti istraživanje svemira, slanje misija na Mjesec, Mars i dalje, ali i poboljšati svakodnevni život na Zemlji.
Kako poznavanje svemira može poboljšati život na zemlji?
Svemir nije samo o istraživanju nepoznatog – on je i ključ za rješavanje mnogih globalnih problema. Brojne svemirske tehnologije danas se koriste za praćenje promjena na Zemlji, od klimatskih promjena i prirodnih katastrofa do optimizacije poljoprivrede i globalne komunikacije.
Sateliti prate šumske požare, razine mora i topljenje ledenjaka, omogućujući znanstvenicima da djeluju na temelju preciznih podataka.
Ta multidisciplinarna priroda svemirske industrije – gdje se znanost, inženjerstvo i globalna održivost isprepliću – bila je ono što me najviše privuklo i motiviralo da joj posvetim svoju karijeru.
Što vas je motiviralo da se prijavite na prestižni Space Studies program u Houstonu? Kako je izgledao taj trenutak kada ste stajali s hrvatskom zastavom u rukama?
Oduvijek sam tražila prilike za usavršavanje i sudjelovanje u međunarodnim svemirskim projektima, a kada sam saznala za Space Studies Program (SSP) Međunarodnog svemirskog sveučilišta, znala sam da je to iskustvo koje ne smijem propustiti.
Program okuplja vodeće stručnjake iz svemirske industrije, uključujući NASA-in inženjerski i znanstveni tim. Osim predavanja i projekata, veliki naglasak programa je bio na profesionalnim posjetima vladinim i privatnim organizacijama, poput NASA Johnson Space Center i drugih.
Razgovarala sam i upoznala brojne stručnjake, astronaute i inženjere, ali i direktoricu NASA Johnson Space Center Vanessu Wyche koja se bavi načinom usmjeravanja djevojčica prema tehnologiji i inženjerstvu.
Diskutirala sam o budućnosti svemirske industrije s Chrisom Sallabergerom, CEO firme Canadesys koja je napravila robotsku ruku CanadaArm, montiranu na Internacionalnu Svemirsku Stanicu.
Moj put prema zvijezdama je prvi put
Najviše me inspirirao James 'Jim' Green, bivsi NASA-in glavni znanstvenik svojim predavanjima o Suncu. On je čak bio i glavni savjetnik na filmu Mars.
Ipak, jedan od najponosnijih trenutaka bio je kada sam nosila hrvatsku zastavu u rukama dok je svirala hrvatska himna tokom svečanog otvorenja programa, predstavljajući svoju zemlju u tako prestižnom okruženju.
To je bio trenutak u kojem sam osjetila koliko su svi moji napori, godine obrazovanja i rada u svemirskoj industriji, vrijedili. Osjećaj da kao Hrvatica stojim među svjetskim stručnjacima i budućim liderima svemirske industrije bio je nevjerojatan i još jednom mi je potvrdio da je moj put – put prema zvijezdama – onaj pravi.
Kakav je osjećaj biti dio tima koji doslovno lansira tehnologiju u svemir? Postoji li prostor za kreativnost ili je sve strogo strukturirano?
Osjećaj je fenomenalan, nevjerojatan, doslovno vanzemaljski. Rad u svemirskoj industriji često je iznimno strukturiran i precizan – svaka odluka, svaki parametar i svaka komponenta moraju biti savršeno usklađeni kako bi misija bila uspješna.
No, unutar tih strogih okvira postoji prostor za inovacije i kreativna rješenja jer svaki projekt donosi nove izazove. Svemirska industrija traži inženjere koji razmišljaju izvan okvira, jer često moramo osmisliti rješenja za probleme koje nitko prije nas nije imao.
Kako izgleda radni dan na tako velikom projektu?
Imala sam priliku biti dio lansirnih kampanja iz Baikonur Cosmodroma s juga Kazahstana. Radila sam iz jako malih soba, tzv. katakombi, ispod lansirnog poda, dok je ogromna Soyuz 2.1b raketa bila iznad moj glave.
Dizanje je bilo u tri ujutro kako bismo stigli do posebnog kampa za inženjere tijekom lansiranja raketa, gdje smo bili samo jedan km udaljeni od lansirnog mjesta.
A onda kreće odbrojavanje: 3, 2, 1… liftoff! Ogroman, snažan bljesak zaslijepi vas na trenutak, a zatim, nakon tri sekunde, čujete prodoran zvuk nalik gromovima – posljedica snažnih rocket booster-a. Nakon deset sekundi iznenadi vas podrhtavanje tla poput potresa.
Taj trenutak, kada osjetite sirovu moć lansiranja, ostavi vas u potpunom strahopoštovanju. Toliko snažan osjećaj koji vas ostavi iznenađujuće skromnim i malim pred veličinom svemirskih istraživanja.
Pratimo sve veću komercijalizaciju svemira – privatne kompanije lansiraju rakete, govori se o svemirskom turizmu… Smatrate li da će svemir u budućnosti biti dostupan svima?
Svemir postaje sve dostupniji, no još uvijek postoje tehnički i financijski izazovi. Dugoročno, vjerujem da će svemirski turizam postati svakodnevica, a istraživanje svemira bit će ključni dio ljudske budućnosti.
Postoje start-up firme koje grade hotele u svemiru, poput Orbital Assembly Corporation, gdje se planira otvaranje svemirskog hotela već 2027. godine!
Spominjali ste želju da se prijavite za astronautkinju – je li to još uvijek san koji želite ostvariti?
Apsolutno! Prijava za astronautkinju je dugotrajan i zahtjevan proces, ali to ostaje jedan od mojih najvećih snova i ciljeva.
Ako biste mogli otputovati bilo gdje u svemiru – kamo biste išli i zašto?
Voljela bih hodati po Marsu, pa zatim kroz asteroidni pojas do veličanstvenog Jupitera, istraživati njegove misteriozne mjesece poput Europe i Ganimeda, a zatim nastavila orbitirati pokraj Saturna, baš poput sonde Cassini-Huygens, promatrati njegove veličanstvene prstenove izbliza i svjedočiti nevjerojatnim olujama na njegovoj površini.
Naravno, realnost trenutnih tehnologija još uvijek ne omogućava takva putovanja za ljude – sumnjam da će tehnologije za misije s posadom do vanjskih planeta biti dostupne u skoroj budućnosti.
Ali svakako bih voljela barem biti lansirana do Međunarodne svemirske postaje (ISS) ili Mjeseca kako bih mogla vidjeti naš predivan dom, planet Zemlju, iz svemira.
Svaki astronaut kojeg sam do sad upoznala uvijek istakne taj nevjerojatno emotivan prizor – vidjeti plavo-bijelu kuglu kako lebdi u tami svemira, bez granica i podjela, samo kao jedan jedinstven svijet kojem svi pripadamo.
Možete li se izdvojiti jedan trenutak kad ste pomislili: Ovo je nevjerojatno, živim svoj san?
Bilo je mnogo nevjerojatnih trenutaka u mojoj karijeri, ali jedan od najposebnijih bio je trenutak kada su lansirani sateliti na kojima sam radila i koji i dan danas orbitiraju oko Zemlje.
Taj osjećaj da je nešto na čemu ste radili sada iznad naših glava, dio svemira, u neprestanom kretanju oko planeta, jednostavno je - neopisiv. Gledati lansiranje znajući da su moji inženjerski doprinosi dio te misije, osjećaj je koji se ne može usporediti ni s čim drugim.
Trenutno sam član Jadranske svemirske asocijacije, gdje s nekolicinom volontera radim na hrvatskom satelitu, Perun 1, koji je planiran za lansiranje iduće godine putem Starship rakete tvrtke SpaceX.
Cilj satelita bit će promatranje Jadrana, granica Hrvatske i regije te praćenje okolišnih promjena.
Ovaj projekt je posebno značajan jer pokazuje da i male zemlje poput Hrvatske mogu sudjelovati u svemirskoj utrci i razvijati vlastite svemirske tehnologije.
Prošle godine imali smo čast biti primljeni u ured predsjednika Republike Hrvatske, Zorana Milanovića, što je bio iznimno važan trenutak za našu asocijaciju.
To priznanje od strane državnog vrha daje nam dodatni vjetar u leđa i potvrdu da je naš trud prepoznat i cijenjen. Raditi na takvim projektima, koji ne samo da imaju znanstvenu i inženjersku vrijednost, već i inspiriraju novu generaciju mladih u Hrvatskoj da se uključe u svemirska istraživanja, za mene je jedan od najvećih uspjeha.
Da imate priliku poslati poruku iz svemira koja će se čuti na cijeloj Zemlji – što biste poručili?
Znanost i suradnja nemaju granica. Budite hrabri, znatiželjni i nastavite istraživati nepoznato.
Kad biste na trenutak mogli zaboraviti znanost i svemir – postoji li nešto potpuno neočekivano čime biste se voljeli baviti?
Dinosaurima!
Što biste poručili djevojčicama koje sanjaju o svemiru, ali nisu sigurne je li to za njih?
Svemir, znanost, i tehnologija su za sve! Ne dopustite da vam itko kaže da nešto ne možete. Budite hrabre, uporne, znatiželjne i slijedite svoje snove!
S ovim lijepim riječima završio je naš razgovor, ali sličnu poruku i mi želimo poslati djevojčicama koje zanima znanost.
Ovaj dan je savršena prilika da djevojčicama kažemo da imaju moć oblikovati budućnost. Svaka od njih ima potencijal postati nova Rosalind Franklin, koja je svojim istraživanjima postavila temelje za razumijevanje DNK, ili Marie Curie, koja je svojim otkrićima zauvijek promijenila svijet znanosti i medicine.
Svaka djevojčica može pomaknuti granice, otkriti nove horizonte i ostaviti neizbrisiv trag u svijetu. Znanost ne poznaje granice – ona pripada svima, bez obzira na spol, a danas imamo više prilika nego ikad prije da pokažemo svijetu snagu ženskog uma, strasti i posvećenosti.
