Sezona je vaterpola pa će Barakude vjerojatno potaknuti neke mališane da se uključe u ovaj predivni, ali iznimno zahtjevan sport. Plivanje samo po sebi donosi broje prednosti za zdravlje i razvitak djeteta, međutim, vrlo je malo djece zainteresirano za ovaj sport.
Iako ne postoje službeni podaci o neplivačima u Hrvatskoj, pretpostavlja se da čak jedna četvrtina odraslih ne zna plivati, a ta se brojka povećava kada je riječ o djeci.
Koja je idealna dob za početak učenja plivanja, koje radnje moraju prethoditi ulasku u vodu i kako se nositi s dječjim strahom od vode, samo su neka od pitanja koja prolaze glavom mnogih roditelja.
Zato smo razgovarali s Daliborom Mayerom, profesorom kineziologije i voditeljem Univerzalne športske škole Olimpići, koja tijekom cijele godine, između ostalog, organizira tečajeve plivanja za djecu.
On savjetuje da roditelji uzmu u obzir sljedeće:
1. Neka učenje plivanja počne nakon četvrte godine
Iako mnogi roditelji vode bebe od nekoliko mjeseca starosti na plivanje, dijete će do svoje treće godine zaboraviti sve što je njegovo tijelo naučilo o vodi. Naime, nakon treće godine dijete počinje razvijati svjesnost o dubini vode, što ranije nije bilo prisutno. Iako je sama fizička aktivnost plivanja u dojenačkoj dobi pozitivna zbog razvijanja motoričkih vještina, nikako ne utječe na kasnije učenje plivanja.
Upravo je zato najbolje početi s plivanjem nakon četvrte godine djetetova života.
2. Odrađivanje predvježbi na suhom
Prije ulaska u vodu dijete mora na suhom naučiti pokrete koje će izvoditi u vodi. To su kraul (poznat i kao pseći način plivanja) te slobodni stil poznat kao žabica.
Pritom je potrebno to napraviti tako da dijete prvo tijekom izvođenja vježbe vidi svoje udove i postane svjesno toga kako se ponašaju, a potom roditelj može dijete uhvatiti za noge, dok ono leži na prsima, te izvoditi pokrete koje će dijete činiti u vodi. Jednom usvojeni pokreti na suhom lakše se preslikavaju na vježbe u vodi.
U učenjem plivanja najbolje je početi nakon djetetove četvrte godine života
3. Prskanje vodom prije samog ulaska u bazen ili more
Prije ulaska u bazen ili more djetetu je potrebno namočiti dijelove tijela, pa čak i lagano poprskati oči kako bi se one privikle na vodu jer upravo to kod djece često izaziva najveći strah – spoznaja da će im tijekom boravka u vodi ona doći do očiju te da će to rezultirati utapanjem.
4. Stavljanje u položaj plutanja
Jednom kada dijete uđe u vodu i prije nego što započne s izvođenjem ranije usvojenih pokreta, roditelj mu mora omogućiti da pluta na vodi. Najvažnija stvar tijekom plivanja je da kukovi budu podignuti prema površini vode te da i glava bude blizu površine vode. S gledišta biomehanike, znanosti o pokretanju tijela u prostoru, spušta li se glava prema vodi, kukovi se podižu.
S druge strane, nastoji li se glava podići što više iznad vode, kukovi se spuštaju i samim time tijelo zauzima okomit položaj te nije u mogućnosti plivati i povećava se opasnost od potonuća.
Nastojanje da dijete pluta može se postići pomoću raznih rekvizita, poput "zmijice" i raznih drugih plutača.
5. Prvo učenje kraula, potom drugih stilova
Učenje poznatog stila plivanja kraula trebalo bi biti prioritet svakog roditelja. Djeca tako uče kako grabiti vodu rukama i kako upravljati nogama. Pritom je važno referirati se na vježbe koje su s djecom rađene na suhom te naglasiti kako prsti ruke moraju biti spojeni. U suprotnom voda prolazi kroz prste i onemogućuje adekvatno plivanje.
Djetetu to možete objasniti tako da njegove ruke usporedite s lopaticama koje grabe vodu. Nakon što to usvoje, kreće se na samo učenje spomenutog psećeg stila, pri čemu je opet važno naglasiti nužnost podizanja kukova uz pomoć roditelja ili zmijice.
Kako vrijeme bude odmicalo, uz kraul se podučava i plivanje u stilu žabice, a rekviziti se postupno smanjuju. Pritom je iznimno važno da roditelj još uvijek bude pokraj djeteta kako bi se ono osjećalo sigurno.
Što ako postoji strah od vode?
Unatoč svim tim vježbama neka djeca osjećaju neopisiv strah od vode. Vide je kao nešto opasno, naročito ako je riječ o moru, ili pak možda pamte prijašnje negativno iskustvo.
Profesor Mayer iz Univerzalne športske škole Olimpići napominje da je u tom slučaju najvažnije pojasniti djetetu da ste uz njega, da ga razumijete i da će sve biti u redu.
Odgađanje učenja plivanja na još koju godinu ne preporučuje se, nego je bolje što prije suočiti se sa strahom i prevladati ga. U tome upravo roditelj i njegov način komunikacije s djetetom imaju presudnu ulogu.
Kako potaknuti dijete na plivanje?
Po mome viđenju, dosta djece vremenom odustane, prvenstveno jer su treninzi jako naporni i održavaju se kasno, a tu je i problem manjka bazena u Zagrebu. Zato je tu velika odgovornost na roditeljima. Jedna od najvećih prednosti plivanja je manjak ozljeda – jer on nije kontaktni sport. Znate i sami, kad se dogodi neka ozljeda – liječnik će preporučiti da odete plivati, ali unatoč tome je teško privući djecu.
Internet, mobiteli, igrice i drugi hobiji današnjim su mališanima u prvom planu pa im, napominje profesor Mayer, roditelji trebaju biti dobar primjer.
U sportu danas nema milosti. Rekreacija općenito u današnje vrijeme pada u drugi plan pa se djeca sve slabije uključuju u sport. I tu se vraćamo na onu odgovornost roditelja. Obitelj mora djetetu dati kompletnu podršku. Primjerice, djecu treba odvesti na bazen, doći po njih, motivirati ih, poticati…
Zato smo u Olimpićima organizirali vrijedan projekt koji je trebao potaknuti roditelje da i oni treniraju dok je njihovo dijete na treningu. Ono što mi danas radimo sa svojom djecom, naše će dijete kasnije u životu raditi sa svojom. Roditelji shvaćaju da je sport dobar, ali svojim primjerom to trebaju i pokazati, zaključio je profesor Mayer.