Među više od 200 predivnih psećih duša iz Skloništa za nezbrinute životinje Grada Zagreba u Dumovcu koje traže dom, i trogodišnji je križani nizozemski ovčar Prossi koji više od 700 dana čeka svoj novi dom.
Bok ljudi, ja sam Prossi. Evo prošle su već dvije godine kako sam u azilu. Vjerujem da ćete se složiti sa mnom da je to stvarno predugo. Niti jedan moj prijatelj kojeg sam zatekao ovdje kada sam došao, više nije u skloništu. Svi su sretno udomljeni, a ja evo i dalje čekam da se netko zainteresira za mene.
Često mi volonteri, moji najbolji prijatelji, u šali kažu da sam "nemoguć". Moram priznati da je to i istina jer jako sam živ i pun energije, volim aktivan život. Znam da ih malo "ljuti" i moja nestrpljivost i to što svaki put brzinom munje odjurim u agility. Ali zar to nije za očekivati od psa koji u sebi ima gene nizozemskog ovčara i staforda?
Među više od 200 predivnih psećih duša iz Dumovca koje traže dom, i trogodišnji je križani nizozemski ovčar Prossi koji više od 700 dana čeka svoj novi dom
No ako me posjetite i vidite gdje i kako živim, shvatit ćete zašto sam nemogući nestrpljivko. Volim ići u šetnju, ali još više volim dobro se istrčati i poigrati s lopticama. Nisam naviknut na druženje s drugim psima jer prošao sam svašta - ne baš puno lijepog. Znam da mi moji pseći prijatelji ne žele ništa loše, ali trebat će mi malo vremena i vašeg strpljenja da to prihvatim.
U ove dvije godine, koliko sam u azilu, naučio sam puno toga. Prošao sam čak i malu školicu kliker treninga. Ehhh, kada bih barem mogao svaki dan nešto raditi, učiti, družiti se sa svojim čovjekom. U kavezu u kojem većinu dana ležim vrijeme mi jako sporo prolazi, dani mi traju kao vječnost, ne mogu dočekati da izađem van.
Iskreno, bojim se da ću zauvijek ostati u skloništu, da nikada neću imati svoju obitelj. Od kada sam stigao, nisam se pošteno naspavao. Zimi mi zna biti hladno, ljeti vruće, nekad poželim neku finu hranu, ali sve ostane samo na želji. No sve podnosim. Vjerujem da će doći i moj dan. Kažu, nada umire zadnja. Zato se i ja nadam da će možda ova moja priča dotaknuti nekoga od vas koji ju čitate, da ću konačno osvojiti nekoga tko će me doći potražiti, udomiti... Netko koga ću ja zauzvrat beskrajno cijeniti, čuvati i voljeti.
Želite li doznati više o Prossiju, doći ga upoznati, pružiti mu dom, nazovite azil Dumovec na broj 01 2008 354 ili posjetite sklonište svakim radnim danom od 11 do 13 sati te od 16 do 18 sati, subotom od 10 do 14 sati i nedjeljom od 10 do 12 sati.