Heteroseksualno muško-žensko prijateljstvo je vrsta odnosa o kojem nikad nećemo usuglasiti mišljenja, možda i veća žrtva generaliziranja od romantičnih muško-ženskih odnosa.
Koliko ste filmova i serija odgledali u kojima prijatelji prije ili kasnije postaju ljubavnici? Previše. Onih u kojima muškarac i žena od prve do zadnje sekunde ostaju prijatelji, bez ikakvih romantičnih konotacija, toliko je malo da ih se na prvu teško možete sjetiti.
Glavni stereotip slučaju muško-ženskih prijateljstava je sljedeći: žene su te koje određuju dinamiku platonskog prijateljskog odnosa s muškarcem jer muškarci ne znaju i ne mogu biti samo prijatelji i žena je ta koja ima moć u svojim rukama te će uvesti odnos u zonu prijateljstva kad joj to odgovara.
Osim što žene pretvara u proračunate manipulatorice, ovaj stereotip i muškarce svodi na jednodimenzionalna bića nesposobna za ostvarivanje odnosa sa ženom koji nije romantičan ili seksualan.
Kamen spoticanja u svakoj raspravi o muško-ženskom prijateljstvu je potencijalno postojanje romantičnih osjećaja i privlačnosti s jedne strane. Svaka žena koja se, primjerice, našla u situaciji da prijateljuje s muškarcem koji joj je i privlačan, dobro zna da ti osjećaji seksualne napetosti neće utjecati na to kako iskazuje svoje prijateljstvo.
Ona će biti tu za svog prijatelja kad god on to zatreba u istoj mjeri kao što bi to napravila i da joj nije privlačan.
Je li privlačnost prepreka prijateljstvu?
Tvorničke postavke prijateljstva za žene su iste u svim situacijama, ali jesu li drugačije za muškarce ako osjećaju privlačnost prema svojoj prijateljici? Dr. Don O'Meara sa sveučilišta u Cincinnatiju bavio se ovom temom zbog svog osobnog iskustva. I sam njeguje dugogodišnje platonsko prijateljstvo sa ženom koje ga je potaknulo na to da istraži kako muškarci i žene doživljavaju ovaj odnos.
Istaknuo je studiju koju je objavio Journal of Social and Personal Relationships sa zanimljivim zaključcima.
U jednom istraživanju sudjelovali su parovi muško-ženskih prijatelja i dok su žene postojanje seksualne napetosti navele kao glavnu manu muško-ženskog prijateljstva, većina muškaraca u njoj nije vidjelo ništa negativno. Dapače, postojanje seksualne privlačnosti s muške strane promatraju kao nešto što može samo produbiti prijateljstvo.
U njihovom slučaju, privlačnost je potvrda toga da im je stalo do žene, da su emocionalno angažirani u tom odnosu i to će ih samo potaknuti da budu što bolji i kvalitetniji prijatelji.
Za O’Mearu i druge istraživače sumnje nema – platonska prijateljstva lišena bilo kakve požude i privlačnosti postoje, a ostvaruju se među muškarcima i ženama koji znaju raspoznati vrstu emocije koju gaje jedno prema drugome. Platonsko prijateljstvo nepoznanica je onima koji ne znaju definirati svoje emocije. Ljudi ne znaju što su primjereni osjećaji prema osobi suprotnog spola osim ako kultura nešto ne definira kao primjereno. Ako volite nekoga i uživate u njemu kao osobi, ali ne dovoljno da biste bili u vezi ili braku, što je onda to, kaže O’Meara.
To je prijateljstvo. S druge strane, postojanje romantičnih osjećaja također ne umanjuje prijateljstvo. Ako se toliko naglašava važnost prijateljstva u kvalitetnoj vezi i braku te potrebe da nam ljubavni partner prije svega bude prijatelj, zašto onda mislimo da je postojanje privlačnosti prepreka za ostvarivanje iskrenog prijateljstva? Jesmo li manje prijatelji ako se nadamo tome da se prijateljstvo može pretvoriti u nešto više?
Iskrenost ovakvog prijateljstva preispituje se u teškim situacijama. Muškarac u čije prijateljstvo ne morate sumnjati onaj je koji će biti uz vas kada vam je najteže, a onaj koji je u prijateljski odnos ušao s figom u džepu nestat će baš onda kad ga najviše trebate.
Po čemu su muško-ženska prijateljstva drugačija?
Žene koje imaju muške prijatelje reći će vam kako su oni često iskreniji. Prijateljica će rijetko kad biti brutalno iskrena s vama i ako vam mora reći nešto neugodno, prvo će to zapakirati u najljepši celofan s mašnom. Muškarci su direktni, kod njih nema uljepšavanja. Mogu biti bolji saveznici u rješavanju ljubavnih zavrzlama jer nude mušku perspektivu.
Od njih ćete često čuti ono što ne želite, ali trebati čuti. Mi žene štedjet ćemo jedna drugu, u želji da zaštitimo svoju prijateljicu i od ružne istine, a muškarci nemaju taj filter.
Oni pak vole ženske prijateljice jer s njima ostvaruju komunikaciju kakvu nemaju s muškim prijateljima. Ne samo da je nemaju nego je, po određenim društvenim očekivanjima, ni ne smiju imati. Žene bez problema otvaraju dušu jedna drugoj i povjerit će si sve, do najintimnijih detalja, ali muškarci su i dalje zatvoreniji prema muškim prijateljima.
Oni neće zajedno sjesti za stol i istresti sve iz sebe jer nisu naučeni razgovarati o svojim osjećajima i žive u kulturi koja bilo kakvu mušku raspravu o emocijama doživljava kao slabost.
Zato se lakše otvaraju ženskim prijateljicama jer znaju da ih one neće smatrati slabićima nego će im dati siguran prostor u kojem mogu biti ranjivi. U prijateljskom odnos sa ženom muškarac može dobiti više suosjećanja i razumijevanja, bez straha od osude.
Izazov muško-ženskom prijateljstvu uvijek predstavlja okolina. Oni sumnjičavi znatiželjnici koji si ne mogu pomoći i svaki put vas moraju pitati jeste li još uvijek samo prijatelji.
Njima nikad neće biti jasno kako možete otputovati negdje sa svojim prijateljem, spavati u istoj sobi i vratiti se doma u istoj platonskoj atmosferi u kojoj ste i otišli na put. Nije to stvar samokontrole nego ogromne razine povjerenja, poštovanja i prijateljske ljubavi koje postoji u takvoj vrsti odnosa.
Muško-ženska prijateljstva više ne moramo gledati kao čarobnog jednoroga koji postoji samo u mašti jer su ona stvarna i dragocjena.