No je li to zaista dosada ili nešto potpuno drugačije?
U svijetu koji neprestano glorificira aktivnost, postignuća i intenzivne emocije, mir je postao rijetkost. Ne samo da je rijedak – postao je i nepoznat. Toliko nepoznat da ga žene često zamijene za nešto negativno. Dosadu. Prazninu. Čak i znak da nešto nije u redu s njima.
Živimo u vremenu koje konstantno traži angažman, produktivnost i dostupnost, jasno je zašto se osjećaj mira može doživjeti kao praznina.
Tijelo koje je godinama bilo naviklo na stres ne zna kako se ponašati kada više ne mora biti na oprezu. Kada dođe do trenutka smirenosti, um to često interpretira kao da “nešto nije u redu”. No zapravo je prvi put baš sve u redu.
Tko ste vi kada nitko ništa ne traži od vas?
Neka od najvažnijih pitanja koje si možete postaviti u takvim trenutcima su:
Tko sam ja kad ne ugađam nikome?
Tko sam kad mi nitko ne šalje poruke koje me emocionalno izbacuju iz ravnoteže? Kad me nitko ne drži na "čekanju"? Kad me nitko ne testira?
Upravo tada imate priliku upoznati sebe bez tuđih mišljenja i očekivanja. I to može biti zbunjujuće, čak i neugodno. Toliko ste dugo bile verzija sebe koju su oblikovali drugi – partneri, roditelji, prijatelji, društvene mreže – da se sada osjećate golo. Izloženo. Bez uputa. Bez potvrde da ste „dobre“ ili „dovoljno zanimljive“.
Psihologinja i autorica dr. Nicole LePera, poznata kao holistička psihologinja, objašnjava kako osobe koje su odrasle u emocionalno nesigurnom okruženju često razviju ovisnost o emocionalnoj pobuđenosti.
To znači da ono što bi trebalo biti zdravo – stabilnost, mir, dosljednost – doživljavaju kao dosadu, dok ono što je zapravo štetno – drame, povlačenje, ljubomora, igrice – doživljavaju kao “strast” ili “pravu stvar”.
Mir ne iskače na ekranu, ne izaziva ubrzani rad srca, ne traži vašu hitnu reakciju. On ne traži ništa. I upravo zato djeluje zbunjujuće.
Slično govori i dr. Judith Herman, američka psihijatrica i stručnjakinja za traumu, koja ističe da nakon dužeg izlaganja toksičnim ili traumatskim odnosima dolazi do poremećaja u percepciji. Drugim riječima, ako ste navikli da ljubav dolazi uz borbu, manipulaciju ili emocionalnu zbrku, zdrav odnos ili jednostavno samački mir može se činiti čudnim, pa čak i pogrešnim.
No dobra vijest je da je naš živčani sustav sposoban za promjenu. Potrebno je samo vrijeme i nježnost prema sebi.
Kako naučiti živjeti u miru?
Ako osjećate da vam mir nije prirodan, to nije znak da s vama nešto nije u redu. To je znak da ste preživjele previše buke i da vam sad treba nježna tranzicija. Evo nekoliko koraka koji mogu pomoći.
1. Normalizirajte tišinu
Naviknite se na sate bez glazbe, bez televizije, bez mobitela. Pokušajte barem 15 minuta dnevno samo sjediti u tišini i promatrati misli bez prosudbi.
2. Pronađite male rituale koje volite
Rana jutra uz kavu, šetnje bez cilja, bilježenje zahvalnosti na kraju dana, pospremanje bez pritiska.
3. Prepoznajte stare obrasce
Ako vam nedostaje “onaj” odnos koji je bio emocionalni vrtuljak, zapitajte se je li vam zaista nedostajala osoba ili osjećaj žive vatre. To je razlika između ljubavi i ovisnosti.
Mir kao novi standard
Zamislite da se budite i odlazite na spavanje bez tereta tuđih očekivanja. Zamislite da vam dan ne mora biti "uzbudljiv" da bi bio dobar. To nije dosada. To je mir. To je novi standard.
Kada ste bile u pogrešnim vezama, možda ste naučile da strast znači nesigurnost, da vas uzbuđenje mora iscrpiti i da ne smijete zatražiti jasnoću. No danas to više nije vaša stvarnost. Danas učite novu definiciju odnosa sa sobom, s drugima, sa životom.