Zašto same?
Za mnoge žene solo putovanje predstavlja slobodu. Slobodu da biraju ritam dana, da se izgube u vlastitim mislima, da se ne moraju brinuti o potrebama drugih. Štoviše, solo putovanja, posebno kod žena koje inače imaju visoku razinu odgovornosti prema obitelji ili poslu, djeluju kao emocionalni detoks. Vraćaju im osjećaj kontrole nad vlastitim životom i prostor za disanje.
Ne treba putovati danima ili tjednima. Dovoljno je uzeti slobodan dan i otići na jednodnevni izlet.
Hrvatska je zapravo idealna za to: od brda Samoborskog gorja, preko Velebita do skrivenih plaža na Jadranu. Hodanje prirodom, sjedenje uz rijeku, bilježenje misli u bilježnicu ili jednostavno tiho promatranje okoline mogu imati snažan opuštajući učinak.
Iako je društvo često činilo da samoću doživljavamo kao nešto negativno, suvremena psihologija pokazuje da povremena izolacija može biti iznimno korisna, osobito za žene koje su svakodnevno pod pritiskom višestrukih uloga.
Kada se maknemo iz poznate sredine, mozak se prestaje automatski ponašati. Ulazimo u stanje svjesnosti, počinjemo promišljati o tome što zaista želimo, koje su naše potrebe i kako dalje.
Na društvenim mrežama raste broj profila posvećenih solo putovanjima, posebno žena iznad 30 godina koje svjesno biraju takav oblik odmora. Hashtagovi poput #solotravelforwomen, #resetmindbody i #slowtravel puni su fotografija žena koje same planinare, plivaju u jezerima, sjede uz logorsku vatru ili u miru ispijaju kavu s pogledom.
Što nam donosi takvo iskustvo?
Jednom kada odemo makar na nekoliko sati ili jedan dan daleko od svega, povećava se naša samosvijest. Bolje razumijemo vlastite potrebe i granice, a ujedno se prisjećamo onoga što je uistinu važno. Ukratko, emocionalno se rasterećujemo.
Također, u samoći često nastaju najbolje ideje, pa i planovi za promjene u životu, pa je takav oblik putovanja ključ za kreativnost.
Sve to utječe i na naše samopouzdanje, posebno kada vidimo da nam ne treba stalno netko, nego da i same možemo biti u tišini, naći ispravan pravac kretanja, promijeniti gumu na automobilu i slično.
A što je s grižnjom savjesti?
Dok ste čitale ovaj tekst, vjerojatno ste u nekom trenutku pomislile da sve ovo zvuči jako lijepo, ali da nije izvedivo u vašem slučaju. No zašto ne bi bilo?
Ako imate dijete, zasigurno postoji netko tko može pripaziti na njega nekoliko sati ili jedan dan.
Ako vam financije ne dopuštaju prekogranična putovanja, sigurno u vašoj blizini postoji neka šuma ili brdo gdje možete napuniti baterije, imajući u vidu i svoju sigurnost, dakako.
No kada se jednom napravi prvi korak, događa se veliko osnaživanje, pa će svaki idući korak biti mnogo lakši i poletniji.
Zaista ne morate tražiti egzotiku. Odlazak biciklom na selo, dan proveden na jezeru, jutro u botaničkom vrtu, sat vremena u tišini na klupi iznad grada. To su mikroodmori koji, ako se redovito prakticiraju, mogu imati goleme dobrobiti za mentalno zdravlje.
Ti mali izleti koje "ukrademo" nisu bijeg. Oni su povratak. Povratak sebi, svojim mislima, tijelu koje uči usporiti i slušati, životu koji nije diktiran obvezama, već unutarnjim ritmom. U vremenu koje nas potroši više nego što nas nahrani, takav oblik samobrige nije luksuz – on je potreba.
