Oni su mali, ali su veliki: Nadareni tinejdžeri koji će vas podsjetiti da je sve moguće kad to stvarno želiš

Svatko u svom životu ima uzora, nekoga kome se divi i tko ga nadahnjuje, nekoga poput koga želiš postati ili tko mu pomaže da bude svoj. Za nas su to ovi mladi ljudi koji su još u školi, a već su pronašli svoj put.

Svojom strašću, predanošću i uživanjem u onome čime se bave inspiriraju ne samo svoje vršnjake već svakoga tko ih upozna. Iza njih stoje žrtva, rad i velika ljubav prema onome što rade, ali i ljudi koji su im pomogli da budu slobodni i svoji, stoga ne sumnjamo da će njihove talente upoznati cijeli svijet.

ANA KLJUJEV (17)

Anin plesački talent prva je prepoznala njezina majka još kada je imala tri-četiri godine, a danas ga prepoznaju na mnogim natjecanjima. Ona kaže da to ne smatra uspjehom, uspjeh je za nju to što uživa dok pleše. Suvremeni ples, kaže, bio je njezin ”slučajni odabir”. Nakon što se kao mala bavila ritmikom, a od pete godine plesala u plesnom klubu Modus, u šestom osnovne upisala je srednju plesnu školu u umjetničkoj školi Franje Lučića u Velikoj Gorici.

''E, to je bilo zanimljivo razdoblje, dvije škole i klub. U plesnoj školi tijekom četiri godine otkrivam, upoznajem, učim suvremeni ples uz izvrsne pedagoge. Svatko od njih dao je svoj doprinos na mojem plesnom putu.''

Kada nešto voliš, ništa nije teško

''Do ove godine moj je dan počinjao buđenjem u 6, spremanjem i odlaskom u plesnu školu. Nakon nastave u plesnoj, koja je u Velikoj Gorici, najčešće bih autobusom išla do kolodvora, a zatim na nastavu u Primijenjenu. Kući nisam stizala. Događalo se i da sam nakon nastave u Primijenjenoj ponovno išla u plesnu školu zbog dodatnih treninga ili priprema za nastup ili natjecanje. Trenutačno je nešto lakše, ali moram priznati da je škakljivo zbog pandemije.''

Kako pronaći motivaciju

U žestokom tempu u kojem se često nađe ponekad je teško pronaći motivaciju, no na kraju uvijek pobijedi osjećaj i sve drugo što dobiva plesom.

Meni je u plesu predivno to što mogu biti svoja, mogu osjećati što god želim i mogu uživati, ali zapravo je sasvim nepotrebno objašnjavati. Na kraju krajeva, za svakoga je drugačije.

Na putu i u pauzama od svakodnevnih obveza, Ana inspiraciju pronalazi na internetu, na kojem traži novu glazbu, radionice u kojima se može usavršiti ili plesne predstave u kojima može podržati svoje kolege, ali i ponešto naučiti od njih.

Pametnim telefonom snima svoje improvizacije koje objavljuje na društvenim mrežama.

Ana je već sada iznimna i karizmatična suvremena plesačica koja se planira i dalje usavršavati u onome što voli, završiti školovanje u Školi primijenjenih umjetnosti te, kad dođe vrijeme, upisati jednu od europskih plesnih akademija.

LEON BAŠIĆ (12)

Kako izdržati žestoki tempo kada stvarno nešto voliš, zna i Leon Bašić, koji sa svojih dvanaest godina svaki dan uz učenje, školu i pisanje zadaće odlazi na trening iz Kerestinca u zagrebački Maksimir. Ponekad ima i dva treninga dnevno, a u školi odlične ocjene, no ništa mu nije teško jer zna svoj cilj i ”voli taj nogomet”. Nakon što je četiri godine trenirao gimnastiku i tamo se, kako kaže, naučio disciplini, odlučio se na nogomet zbog društva.

Kako je sve počelo

''U prvom razredu svi su dečki počeli trenirati nogomet, a i ja sam volio napucavati loptu pa sam stalno tražio tatu i mamu da me upišu na nogomet.''

''Počeo sam trenirati u NK-u Top – Kerestinec, a već nakon godinu dana prešao sam u NK Lučko, gdje sam igrao poziciju stopera. Tamo sam napravio neke od boljih rezultata za klub, koji su me na kraju i doveli u Dinamo, kaže nam Leon, kojeg su primijetili u zagrebačkom nogometnom savezu te je prošle godine izabran među 24 najbolja dječaka u svojoj generaciji, a nakon toga je uslijedio poziv da dođe trenirati u GNK Dinamo.''

Ništa bez podrške obitelji

''Sad u ljeto će biti godina dana kako tamo treniram. Veliku pomoć imam od djedova, čak njih dvojice, i kad me tata ne može voziti, onda me na treninge voze oni'', kaže Leon, koji će i ovo ljeto žrtvovati za nogomet, no to mu nije problem jer nogomet je njegov život.

''Kad ne treniram, odmaram se jer nemam vremena ni za što drugo. Ponekad se družim s prijateljima, ali opet igramo nogomet'', ispričao nam je Leon i dodao kako unatoč mnogim odricanjima nema baš ništa što mu se u bavljenju nogometom ne sviđa, a najviše uživa u utakmicama, turnirima i putovanjima s klubom jer se tada najbolje dokazuje.

Učenje od najboljih

U tome da postane još bolji pomaže mu gledanje utakmica i praćenja tehnika svjetski poznatih nogometaša, ali i svojih.

''Od prvih dana pomaže mi gledanje snimki poznatih nogometaša na YouTubeu. Kad sam bio mlađi, tražio bih roditelje da mi upale laptop, otkako sam dobio svoj mobitel, često si puštam snimke poteza poznatih nogometaša. Snimam se sam dok vježbam pokrete, a i tata i stric, koji je inače po zanimanju kondicijski trener, snimaju me dok treniram ili igram utakmicu pa onda kasnije pregledavamo i komentiramo.''

Leonova volja i požrtvovnost zadivljuju sve koji ga poznaju, pa čak i njegove roditelje. Oni ne sumnjaju da će sa svojim stavom i trudom ostvariti svoj cilj – postati najbolji obrambeni igrač svijeta i, naravno, osvojiti što više mogućih trofeja.

ZVJEZDAN VOJVODIĆ (18)

I Zvjezdan je pronašao svoj poziv, njega pak pokreće glazba koja je utkana u svaki segment njegova života. Upravo završava srednju Glazbenu školu Vatroslava Lisinskog i najesen upisuje Royal College of Music, koja je dvije godine zaredom proglašena najboljom glazbenom akademijom u Europi, ali i u svijetu.

''U jesen 2020. bio je prijemni ispit za Royal College of Music u Londonu. Nisam razmišljao o Londonu. Zapravo sam planirao ići na studij negdje izvan RH, a to je bila slučajnost. Javio sam se i uspješno položio. Dobio sam i punu stipendiju za četiri godine. I sad mi je drago što sam se prijavio'', rekao nam je Zvjezdan, koji je prije dva mjeseca postao punoljetan.

Taj iznimno talentirani mladić, koji je do sada osvojio više od 80 prvih i posebnih nagrada u Hrvatskoj i inozemstvu ima troje braće, dvoje starijih i jednog mlađeg, i svi su glazbeno potkovani.

''Roditelji su htjeli da nas četvorica dobijemo glazbeno obrazovanje koje će nam biti dodana vrijednost u životu. Mlađi je brat izabrao klarinet kako bi se razlikovao od nas trojice koji smo svirali klavir'', ispričao nam je Zvjezdan, koji je uz svog starijeg brata zavolio klavir. Za svoj razvoj u tom smjeru smatra ključnim to što je u 3. razredu došao u klasu prof. Kordić, koja je i danas njegova profesorica i koja ga je, kako kaže, uvela u svijet glazbe i zauvijek ”vezala” za klavir. Od tada je sve krenulo drugačije…

Glazba kao vrata u neke druge svjetove

''Iako volim sve instrumente i svaki ima svoj život i priču, da moram ponovo birati, opet bih odabrao klavir. Glazba, tj. sviranje vrlo je rano postalo moj način izražavanja svega onoga što osjećam i mislim. Nekad mi se čini kako mi je puno lakše svirati nego nešto ispričati. Gotovo uvijek…'', kaže Zvjezdan, koji voli otkrivati nove autore i djela.

''Volim razumjeti kontekst u kojem je pojedino djelo nastalo, shvatiti priče, situacije, osjećaje koji stoje iza određenog djela. Također, volim slušati različite izvedbe, ne samo klavirskih skladbi određenog skladatelja, već i njegova druga djela kako bih ga bolje razumio. Često kod izvođenja jednostavno cijeli ‘utonem’ u skladbu. Kad završim s izvedbom, potrebno mi je određeno vrijeme da se vratim u stvarnost.'', podijelio je s nama Zvjezdan, koji bi svakako probao skladati i sam.

U njegovu razvoju uvelike pomaže i tehnologija

''Mobitel je stalno prisutan u životu svih, tako i u mom. Slušam, istražujem, povezujem se… sve. Danas možete na jednostavan način doći do sadržaja koji vam u danom trenutku odgovara, možete uživati u klasičnoj i ostaloj glazbi. Moje snimke, koje uglavnom još snima moj otac, stavljam na svoj kanal na YouTubeu, a pojedine javno objavljujem kako bi i moji pratitelji mogli poslušati moje izvedbe''

Otkad se bavi glazbom, najponosniji je na nastupe na vrlo cijenjenom natjecanju za mlade pijaniste „Virtuosi per musica di piano forte“ u Češkoj.

''Nastupio sam i pobijedio na 50. izdanju tog natjecanja 2017. godine, najviše me veselila nagrada koju sam dobio kao laureat cjelokupnog natjecanja: sljedeće 2018. nastupio sam s orkestrom na otvaranju natjecanja izvodeći Koncert za klavir i orkestar F. Chopina i to je bio prvi put da sam nastupio s orkestrom'', rekao nam je Zvjezdan, koji kaže da to sve ne bi uspio bez emocionalne i financijske podrške svojih roditelja, braće te profesorice Ivanke Kordić.

Bez profesorice bi sve bilo teško i ne bih sigurno toliko toga naučio niti bih tako napredovao, a možda niti toliko zavolio glazbu i klavir

--C.Zvjezdan Vojvodić

''Moja mama često kaže da je profesorica kriva za sve. I ja to mislim. Uostalom, profesorica Kordić bila je, i još je uvijek, tako strpljiva sa mnom'', kaže Zvjezdan, kojemu se čini da se stalno bavi glazbom.

Ako ne svira, onda nešto analizira, proučava, sluša, druži se sa svojom djevojkom i prijateljima, uglavnom mladim glazbenicima. Voli igrati šah i badminton s braćom, ali glazba je uvijek nekako uz njega ili u njemu. Ipak, ponekad se i on susreće s poteškoćama u pronalasku motivacije.

''Svatko se povremeno suočava s takvim problemima. No gledam pozitivno na sve što se oko mene događa, iako mi ovo sadašnje vrijeme ne pomaže u tome. Bitno je biti strpljiv i puno raditi. Čak imam i veću motivaciju kad nešto ne napravim dobro. Uvijek može bolje…'', priznaje Zvjezdan, koji u budućnosti planira naučiti što više skladbi, nastupati i sudjelovati u još većim natjecanjima, surađivati s mentorima, još više otkrivati te uživati u glazbi i sviranju.

''Neka stane korona, pa će biti više mogućnosti i za nas mlade glazbenike.'', rekao je za kraj Zvjezdan

ANA KUŠIĆ (15)

Više mogućnosti ”u koroni” prepoznala je Ana Kušić, koja je to razdoblje iskoristila za razvijanje svog talenta i počela raditi stop-animacije. Anin umjetnički talent prepoznala je njezina mama i pomogla joj u njegovu razvijanju. Danas ova mlada perspektivna umjetnica, čija se ilustracija koju je nacrtala u 7. razredu osnovne škole našla na koricama romana književnice Tine Primorac, kaže kako su joj sve umjetnosti jako drage.

Oduvijek sam jako voljela crtati olovkom na papiru

--C.Ana Kušić

''To je bila jedna od prvih tehnika koje sam počela koristiti'', kaže Ana, čiji su hobiji uvijek uključivali puno crtanja ili animiranja, ali joj je često bilo teško naći vremena za njih uz sve školske obveze.

''Sada kada pohađam Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, svoje hobije mogu dalje razvijati. Voljela bih upisati aranžersko-scenografski odjel jer volim kiparstvo, crtanje, slikanje, ali i digitalne medije. Taj mi odjel pruža da unaprijedim sve te likovne tehnike i koristim ih u jednom projektu'', kaže Ana, koju taj smjer nije zanimao dok im razrednik nije detaljnije objasnio o čemu se radi.

Tada je shvatila koliko je raznih vještina i znanja potrebno da bi se stvorila scenografija za film ili predstavu – znanja koja će joj pomoći da ostvari sve svoje ideje.

Ostvarivanje genijalnih ideja

Mislim da mi je najbolji dio kada tek dobijem neku ideju ili kada mi se neka ideja razrađuje u glavi. Proces može biti mukotrpan, ali je i izrazito zabavan kada imate dobru ideju.

Najteži dio može ponekad biti i sam početak, kako pronaći rješenje ili krenuti u pravom smjeru, no mislim da je meni ipak najteže kada nisam zadovoljna svojim radom tijekom procesa. Ne znam hoću li ga moći popraviti ili čak morati ispočetka.

A ponekad moram svoje radove ostaviti onakve kakvi jesu, rekla nam je skromna, samozatajna i kreativna Ana, koja nam je priznala kako svoje radove ne voli gledati nakon nekog duljeg vremena od njihovog nastanka.

Povezivanje u svrhu umjetnosti

Ana kaže kako su joj tehnologija i pametni telefon puno pomogli u razvoju njezinih talenata. Na YouTubeu je otkrila 2D animaciju koja joj se toliko svidjela da ju je i sama pokušala naučiti.

Ubrzo sam zavoljela 2D animiranje, a sad u srednjoj školi i stop-animaciju koju stvaram pomoću mobitela. Na internetu sam također upoznala mnogu djecu sa sličnim interesima, od koje sam mnogo i naučila, kaže nam Ana, koja dok ne stvara voli provoditi vrijeme s obitelji u prirodi, čitajući ili slušajući glazbu.

Svojim najvećim uspjesima smatra to što je uspjela upisati željenu školu, kao i suradnju sa spisateljicom Tinom Primorac, koja se nastavlja i dalje u obliku projekta Paresia na kojem doprinosi svojim mnogobrojnim talentima.

Želim nastaviti umjetničkim putem. Nadam se da ću nakon srednje škole upisati likovnu akademiju, kaže nam za kraj Ana, koja već sada zna kojim putem želi krenuti, a mi se nadamo da će svijet upoznati sve njezine talente.

Sadržaj je napravljen u produkciji Nova Studija, native tima Nove TV, u suradnji s partnerom Samsung po najvišim profesionalnim standardima.