Nema premca dječjoj iskrenosti i dobroti. Pokazuje to i priča 11 godina starog Tibora iz Zagreba koji je odlučio pomoći djeci azilantima, olakšati im boravak daleko od kuće, te oduševio odrasle svojim pismom potpore


Humanitarni karakter i dobrota pojedinca ne mjeri se novcem ni drugim ovozemaljskim materijalnim dobrima, već spremnošću da se pomogne nekome s onime što vam je na raspolaganju. Zato i najmanja gesta može razotkriti veliko srce, a pogotovo kada ono pripada djetetu.

Tibora iz Zagreba rastužila je pomisao na djecu koja nemaju dom i igračke, pa im je poslao svoje, kao i riječi ohrabrenja.

U humanitarnoj pomoći za djecu azilante koji borave u Zagrebu i Kutini istaklo se dirljivo pismo 11 godina starog Tibora iz Zagreba, kojeg je potresla priča o djeci koja žive izvan svojih domova i koji se nemaju čime igrati. Odlučio je donirati nešto svojih najdražih igračaka, ali i napisati pismo potpore.

'Draga djeco! Žao mi je što ne možete biti kod kuće, ali bit će bolje. Nadam se da ćete se zabaviti s ovim igračkama. U kutiji se nalaze razno razne životinje, autići i druge igračke. Nemojte molim vas stavljati igračke u usta i tući se sa njima. Želim vam još jednom da se osjećate barem malo sretnije.'

Poruku je završio crtežom srca u kojem stoji poruka: Niste sami! te ikonom 'plačka' koji se pretvara u smješka, a koja je izmamila suze radosnice kod mnogih odraslih osoba. Mi možemo tek reći: Bravo, Tibore! Pogledajte i četiri primjera malenih velikana čija su srca veća od svijeta.