Još uvijek ne mogu vjerovati da Roza kreće u školu. Nekako mi je sve prebrzo došlo, rođena je u ožujku 2020. kada je počela korona, tako da mi se često čini da smo izgubili neko zajedničko vrijeme zbog virusa.
Roza se nedavno oprostila od svojih teta i prijatelja iz vrtića i to je sada zaista to. Roza kreće u školu. Školska torba je kupljena, pernica i sitnice za školski pribor, govori nam Snježana Seleš iz Osijeka. Snježana već ima dvoje unučadi Mašu i Matu, koji su prošli taj početak u prvi razred, pa onda i ona ima već neko iskustvo.
Maši i Mati za prvi dan škole bila je napravila jako zgodne kartonske okvire za fotografiranje i velike olovke koje je napunila radnim priborom za školu i pokojim bombonom. To je za prvašiće bilo prekrasno iznenađenje, koje sada čeka i Rozu. Djevojčica je već dobila i spremnu sobu kod bake s uređenim prostorom za učenje, spavanje, igru te kutkom za gledanje filmova na projektoru.
Početna ideja i želja da se Rozi uredi soba i kupi novi namještaj je bila Rozina i Rozine mame, moje kćerke. Ja baš i nisam bila za to. Mislila sam ima vremena, ali sam rekla da ću joj sve pomoći, krečiti, bojati, šivati... Kći je htjela nešto u roza smjeru, jer su htjeli ostaviti kovani krevet u roza boji od prije. Krevet je vrlo praktičan, jer ima tri nastavka dužine ležaja, opisuje Snježana. Njena kći kupila je još prije cvjetne tapete te su krenuli uređivati sobu, onako obiteljski, a Snježanina kći imala je glavnu ideju u glavi.
Prvo su morali raskrčiti sobu, kakva je bila do tada. Nakon toga je slijedilo bojanje zidova, s bojom koja je ostala od bojanja dnevnog boravka, to su odradili djed i baka. Poslije je došao na red zid na koji je trebala doći tapeta.
Mislila sam sada sam na svom terenu. Lijepljenje tapeta. Međutim, iznenadila sam se, kada sam odmotala tapetu, bila je samoljepljiva, ali predviđena za zid. Uvijek sam lijepila klasične tapete uz pomoć ljepila za tapete.
Onda mi je slijedio idući šok, kada sam odrezala prvu traku tapete i htjela iskrojiti drugu, koja će se naslanjati na prvu u nekom cvjetnom dijelu. Međutim toga nije bilo, proučavala sam i proučavala i nije nigdje bilo nikakvog spajanja. Tako da sam malo bila nesretna, jer sam mislila da to neće biti dobro, ispričala nam je Snježana.
Do onda je novi namještaj za Rozinu sobu vidjela samo na slici i mislila da je roza, ali nije. Kada su išli birati namještaj, nisu našli baš roza, a da im sve odgovara, nego malo ljubičasto-lila. Snježana je onda rekla: Nema veze, ukomponirat ćemo sve. Tako je i bilo.
Snježanina kći jako je željela iskoristiti baldahin, koji je prije bio iznad Rozinog krevetića. Zamislila je da to bude kutak za druženje i gledanje filmova na projektoru, koji je Roza dobila za rođendan, a mama je odmah "vidjela" u tom kutku Rozu i prijateljice kako uživaju i gledaju film. Rozin tata bio je zadužen za bušenje rupa za karnišu i sastavljanje namještaja, a i mama je imala odvijač u rukama.
Soba do sada nije imala zavjese pa smo stavile draperije u boji zida i bijele zavjese. Radni stol uz prozor. Stolicu joj još uređujem, koju je moja starija unuka prerasla, već sam ju prije uredila, ali moram ponovno, nisam znala koje boje će biti soba. Roza je oduševljena i skroz dovodi prijateljice da podijele zajedno sreću, ističe sretna baka.
Cijelo uređenje i prije toga raspremanje stare sobe trajalo je, uz njihov timski rad, četiri radna dana.
Moram napomenuti da smo imali jednog 'malog gazdu', koji je određivao koliko ćemo i što obaviti u jednom danu. To je Rozin devetomjesečni braco Duje, kojeg je netko trebao čuvati i kada bi on zaspao, mi bismo se razletjeli po cijeloj sobi i radili. Iskoristili smo i mali tepih od prije koji je kupila druga Rozina baka.
Moja kći, koja je magistra pedagogije, stalno govori: 'Da, Roza kreće u školu, ali to ne znači da će se prestati igrati.' Tako je soba i osmišljena, kaže Snježana Seleš iz Osijeka.
Mama petero djece iz Kupinečkog Kraljevca uredila je kuću od 180 kvadrata koja nas je očarala
Na samo pet kilometara od grada Danijela je uredila vikendicu iz snova, ljudi joj govore da ima svoj privatni raj
Marinino dvorište jedno je od najljepših u Đakovu, a terasasti vrt čini ga baš čarobnim