„A koga ti mama više voliš, mene ili brata?“„Volim vas jednako,“ odgovorit će roditelj u većini slučajeva.
No istina je da roditelji imaju svoje miljenike među djecom. Ne znači nužno da jednog vole više ili manje, ali svaki roditelj ima dijete koje mu je nekako draže.
Prema istraživanju koje je objavio američki časopis Journal of Marriage and Family, 75% majki osjeća veću bliskost s jednim djetetom- onim kojeg su prvog rodile. Zanimljivo je da su gotovo identični rezultati dobiveni u dva odvojena istraživanja u razdoblju od deset godina.
Roditeljsko favoriziranje je kontinuirano pokazivanje više naklonosti prema jednog djetetu u odnosu na drugu djecu. Pokazuje se u provođenju vremena s djetetom, davanjem privilegija ili pak manjku discipline. Iako se roditelji najčešće trude to ne pokazati, izdaju ih male, ali velike stvari i to itekako ima utjecaja na djecu.
Djeca se često znaju zadirkivati da su mamino omiljeno dijete, no zapravo to nije baš šala. Dokazano je da roditelji više vole, ili bolje rečeno, favoriziraju jedno dijete.
- Imate li manje fotografija od svoje sestre?
- Jeste li dobili lošiji poklon za rođendan?
- Je li vaš brat dobio bolju sobu?
- Jesu li mu roditelji kupili auto, a vi ste kasnije dobili njegov stari?
- Može li vaša sestra trenirati što želi, ali vi ne?
Pitati li se ovakve stvari, možda sumnjate u ljubav svojih roditelja prema sebi.
Zašto roditelji više vole jedno dijete od drugih?
Možda je vaša prvorođena kćerka „pljunuta“ vi. Dok odrasta, prepoznajete sebe u njezinim manirima, u loknicama, u načinu igranja. Vaš sin je potpuno drugačiji. Htjeli – ne htjeli, vjerojatno ćete s više simpatija gledati na kćer.
Obično je draže dijete rođeno prvo. Prvorođena djeca ni sa kim ne dijete roditeljsku pažnju, sva je ljubav usmjerena na njih i više se stignu povezati u startu. On je miljenik do kraja života.
Ponekad se više pažnje daje bolesnom djetetu ili djetetu s posebnim potrebama, što drugo dijete u kući može protumačiti kao da ga više vole.
Ako ste najmlađe dijete u obitelji, sljedeća informacija možda vam neće dobro sjesti. Naime, istraživanje koje je provelo Sveučilište u Kaliforniji pokazalo je da mlađa djeca češće pate od manjka samopouzdanja koje proizlazi iz toga da su starija braća ili sestre dobivali više pažnje.
Možda je u obitelji bilo novca samo za školovanje jednog djeteta, i to dijete je bilo ono prvo.
Možda je obitelj takva da najstariji sin nasljeđuje imanje, dok ostalima ostaju mrvice.
Možda je starije dijete uvijek dobivalo nove poklone, a vi ste ih samo naslijedili od njih i uvijek ste imali rabljene stvari.
Psiholozi vjeruju da favoriziranje jednog djeteta ima štetne posljedice i po favorita i po „manje dražeg“ djeteta.
Dijete koje osjeća da nije najdraže roditeljima razvit će manje samopouzdanja, osjećaj odbacivanja i nepodobnosti te će češće odustajati jer osjećaju da nikad ne mogu biti jednako vrijedni pažnje i ljubavi kao drugi.
Najveće opasnosti favoriziranja leže u razvijaju depresije, tjeskobe, nestabilnih i traumatičnih reakcija kod vlastitih veza.
„Manje draža“ djeca mogu postati neovisnija u životu i iskazivati kako ne trebaju roditelje. I dok je neovisnost važna, ponekad može rezultirati izolacijom.
No stvari nisu sjajne ni za „najdraže dijete“.
Zbog čestog hvaljenja i favoriziranja, takva djeca mogu pokazivati nesposobnost da se suoče s bilo kakvih neuspjehom.
Ako ih budući šef na poslu ne bude favorizirao, patit će više od onih koji su navikli da nisu omiljeni.
Osim toga, druga djeca mogu ih nerijetko odbacivati zbog zamjeranja.
Sjetite se kako u školi niste baš naklono gledali na učiteljevog miljenika ili u uredu na miljenicu šefice…isto tako druga djeca gledaju na dijete koje je očito miljenik roditelja.
Kad prestaje favoriziranje djeteta?
Nažalost često nikad.
Ako je jedno dijete bilo miljenik roditelja u mladosti, bit će to vjerojatno i kad odraste. Posebice je to vidljivo kod onog djeteta koje ostane živjeti bliže roditelja ili koji roditeljima pružaju financijsku i drugu pomoć.
Koga vi kao roditelj više volite?
Imate li više djece, osvijestite kakve osjećaje imate i pokazujete prema svakom zasebnom djetetu.
Radite na tome da sva djeca dobivaju jednaku količinu vaše pažnje, bez obzira kako se dijete ponašalo i ide li mu, npr. škola lakše ili slabije. ne mjerite količinu potrebne pažnje prema sposobnostima djeteta kod učenja ili sporta. Talenti ne bi trebali igrati ulogu u tome koliko ljubavi primaju od vas.
Izdvojite vrijeme nasamo sa svim djetetom. Pitajte dijete kako je, grlite ga, kupite mu neku sitnicu koja mu je bitna. I nikad, baš nikad, ne uspoređujte jedno dijete s drugim! To nije ni fer ni konstruktivno.
To što neko dijete volite više ili manje je do vas, ne do djeteta. Ma koliko izgovora imali.