Ako vas smeta izraz "trend", to je s razlogom tako: roditeljstvo ne bi trebalo ovisiti o različitim trendovima koji nama roditeljima ili djeci nameću načine na koje se trebao prikazivati i ponašati.
Roditelji su sve svjesniji negativne strane tzv. Insta-roditeljstva i prekomjernog dijeljenja sadržaja.
Insta-roditeljstvo nekima zaista služi tome da bližem krugu prijatelja i rodbine koji ne žive na lokaciji gdje odrasta dijete približe svijet djeteta i novu obiteljsku dinamiku. Nekima služi kao svojevrstan dnevnik.
No nekim je roditeljima Insta-parenting alat kako bi:
- zarađivali kao mame influencerice (Moja diva je tako divna buci buci truć truć)
- javno se obračunali s nekim nepovoljnim ponašanjem djeteta (objave poput: Ono kad dijete ne želi jesti)
Sve je veći fokus na negativnim stranama takvog izlaganja djeteta javnosti.
- Insta-roditeljstvo potiče druge mame na FOMO (fear of missing out) tako da im stvara bojazan da nešto propuštaju pa se više bave društvenim mrežama, nego stvarnim offline životom.
- Insta-roditeljstvo nameće krivu sliku roditeljstva u velikom broju slučajeva (znate one savršene mameće profile, sve posložene i u istim nijansama?) što dovodi do lagane tjeskobe kod drugih mama.
- Insta-roditeljstvo može dugoročno štetiti djetetu čije su snimke dostupne široj javnosti, a do njih mogu kasnije doći njihovi školski kolege i njima se možda poslužiti za izrugivanje ili bojazan da će nešto propustiti.
Video klipić mališana kako se uči kakati na tutu dok u pozadini svira "Let It Go" iz crtića "Snježno kraljevstvo" možda je jako zabavno u trenutku objavljivanja.
No valja razmisliti o tome kako će se o tome videu osjećati to isto dijete kad navrši 10 ili 15 godina pa kad neka osoba iz škole odluči taj video podijeliti u nekoj grupi i voila - dijete postane meta izrugivanja.
Kriva sam i sama za dio Insta-roditeljstva. Na mom Instagram profilu postoji oko 50 fotografija moje Mine i te objave primarno služe kao svojevrstan memo-dnevnik kroz bitna događanja u njezinom životu.
Što je tu potencijalno krivo? Kad to objavljujem, mislim na sebe, ne na nju.
Kao što više ne fotkamo golu djecu i ne pokazujemo okolo te slike kao što su naši starci to znali raditi, posebno "ponosni očevi sinova", kao što smo se odmaknuli od bušenja ušiju djeci dok su još mala, kao što se dio roditelja odmaknuo od nametanja vjerskog izbora svoje djece, tako su roditelji sve svjesniji i toga da možda nije ok objavljivati fotografije djece za javnost.
Možemo slike i za dnevničke svrhe staviti na Facebook da budu vidljive samo nama (u postavkama to odredite), na Instagramu možemo zatvoriti profil, u storyjima označiti grupu bliskih prijatelja koji mogu vidjeti fotografiju... Ima mogućnosti da ne objavljujemo javno djetetove fotografije.
Ali shvaćam želju da objavite kako dijete slatko jede lubenicu, igra se s mačkom ili trči po rivi. I ja sam to objavila, bez računice i razmišljanja.
Posebna sorta su one kojima djeca služe kao reklamni pano, a najposebnija oni koji fotografije svoje djece provlače kroz filtere da ih uljepšaju!
Otkad sam to osvijestila, počela sam se drugačije ponašati s fotografijama svoje curice na društvenim mrežama.
Od sada su objave u storyjima vidljive samo skupini koju sam označila kao "Closed friends", dok će javne fotografije biti minimalizirane i neće prikazivati lice. Od dana njezinog polaska u školu moj Instagram profil bit će zaključan.
Jednog dana ako me zatraži, bez treptaja ću obrisati sve te fotografije.
