Danas, kada se obilježava obljetnica stradanja Vukovara u Domovinskom ratu, moguće je da ćete iz nekog stana, kuće, automobila, iz nečijih slušalica čuti one poznate stihove "Iz krvi i bola niknut će cvijeće i nikada narod zaboravit' neće - Vukovar".
Riječi su to pjesme "Stoji grad" Hrvoja Hegedušića, koju je glazbenik napisao i otpjevao 1991. godine.
Stoji grad i stajao je i dalje i kad je bio pao. Što kažu 'Vukovar je pao', nije on pao nikad, on je bio razoren, zaposjednut, ali je ostao. I danas stoji, stajat će, rekao je svojedobno autor pjesme za IN magazin i nastavio:
Nije to bila samo pjesma o Vukovaru, nego pjesma o svim gradovima koji su tih dana stradavali.
Objasnio je Hegedušić i da je pjesmu napisao u trenutku kada je shvatio da tom gradu i cijeloj zemlji treba optimizam jer je sve izgledalo potpuno crno. Pjesma se, rekao je, rodila dok je u ljudima gledao nevjericu i strah.
U tom času postojala je opasnost da se solidarnost zbog straha i nevjerice među ljudima gubi, dodao je. Pjesma koju je zatim napisao nikoga nije ostavila ravnodušnim, a ne ostavlja ni danas.
Autor naglašava da on u toj pjesmi, tim stihovima nikoga nije napao. Govorio je, kaže, o zlim silama koje su vrtjele svoju zadnju igru smrti prije nego što opet nikne cvijeće.
U svakom slučaju, pjesma "Stoji grad" u životima mnogih ljudi tih je ratnih devedesetih pobudila najsnažnije emocije i dala im tada toliko potrebnu dozu optimizma.