"Prije sam radio sve i svašta kako bih se obranio od zločeste djece. Bio sam najmanji i još uvijek sam najmanji. Ali biti mali dođe i s nekim dobrim stvarima. Na primjer, možeš se sakriti u jako mala mjesta. To sam uvijek radio u prvom razredu. Čim sam došao u školu, odmah bih se sakrio u jedan prazni ormarić. To je bilo moje utočište."
This browser does not support the video element.
Tako nam je govorio trinaestogodišnji Jan prije nepunih mjesec dana kada smo razgovarali na Dan borbe protiv vršnjačkog nasilja.
Jan je u intervjuu na našem portalu pozvao djecu da se bore riječima, a ne šakama, da uvijek budu tu jedni za druge i da šire ljubav, a ne mržnju.
Nasmiješeni, komunikativni i empatični dječak zna da dobrota leži u pomaganju drugima i pravi je primjer svojim vršnjacima. Iako je prošao sito i rešeto, svejedno je pronašao snage da javno govori o sve češćem problemu koji ostavlja posljedice prije svega na djecu, ali i na roditelje.
Od tog su se dana dogodile neke velike stvari. Prije svega isprike. I obećanja da se to više nikada neće dogoditi u Janovoj školi. I još neka mala veselja.
A na Međunarodni dan sreće dogodila se sreća najveća.
Važnost borbe protiv vršnjačkog nasilja prepoznao je i Hrvatski nogometni savez te Luka Modrić, idol junaka naše priče koji mu je odlučio pružiti otvorenu podršku.
Luka je tako ispred južne tribine maksimirskog stadiona upoznao Jana, stisnuo mu ruku i dao vjetar u leđa koji bi mogao zacijeliti sve ono tužno što mu je vršnjačko nasilje donijelo.
Tom je gestom kapetan pokazao da je veliki igrač, ali i veliki čovjek. Potpisao je dres sa svojim brojem i album sa sličicama, a Jan je Luki poklonio svoje najdraže piće.
Jan i Luka poslali su važnu poruku: nasilju nije mjesto u školama, na igralištu niti na internetu. Niti bilo gdje. Nasilje među vršnjacima ne treba umanjivati riječima poput to su samo nestašna djeca jer djeca će jednog dana postati odrasli ljudi. A želimo da si oni pružaju ruke, a ne podmeću noge.