Trebate li savjet o odgoju djece, pitajte stričeka Duška, iliti pravim imenom Duška Ilijevića. Ovaj waldorfski odgajatelj iz Daruvara sa stalnom zagrebačkom adresom već posljednjih šest mjeseci daje iskrene savjete o ovam važnom posluo na društvenim mrežama.
Duško Ilijević bez dlake na jeziku progovara o katkad brutalnim istinama koje sa sobom nosi odgoj djece, a čini to na vrlo popularnom Instagram i Tik-Tok profilu @stricek_dusko koje prati oko 100 tisuća ljudi.
Nemoguće je da sam jedini na planeti kojem je dosta gledanja kako klinci očekuju da im sve padne s neba, ovim riječima striček Duško započinje video na društvenim mrežama. U njemu moli roditelje da probleme s djecom ne rješavaju s rečenicama "pusti, ja ću to napraviti umjesto tebe".
I ne staje ovdje. Ne samo da daje rješenje za problem, već i konkretne alate s kojima to mogu postići, a kojima se i sam služi već dugi niz godina kao odgajatelj u jednom zagrebačkom vrtiću.
Roditelji ga, pak, obožavaju. Možda se razlog za to skriva i u činjenici što njegovi kanali na društvenim mrežama nisu mjesta za puko teoretiziranje o odgoju djece – iako je za to posve kvalificiran – već su i sigurne luke za roditelje koje traže poticaj, pomoć i inspiraciju za postavljanje granica vlastitoj djeci.
Najčešći problem današnjih roditelja? Nedostatak granica, priznaje nam Duško Ilijević.
Današnji roditelji se često boje vlastite djece i njihovih reakcija, boje se bit vođa, uzor, model, podrška, a trude se biti prijatelji i pregovarači s djecom. To tako ne ide. Roditelj nije prijatelj djetetu on mu je roditelj i unatoč beskrajnoj ljubavi koju ima za to dijete, treba znati da granica i regulacija također pripadaju pod ljubav i odgajanje i usmjeravanje.
Muški odgajatelj u "ženskom" poslu
Dobro je poznato da dijete u formativnim godinama treba imati ženske i muške figure u svojem životu. Unatoč tome, biti odgajatelj u vrtiću i dalje se smatra isključivo ženskim poslom. Muških odgajatelja je mnogo manje, a oni koji rade ovaj posao često se susreću s predrasudama.
Volio bih reći da ima sve manje predrasuda o muškim odgajateljima, ali nisam siguran u istinitost te tvrdnje. Predrasuda će uvijek biti. Nastojim ih ne primati na osobnoj razini jer se u krajnjem slučaju zaista ne tiču mene, nego osobe koja ih ima. A te osobe u 110 posto slučajeva ne znaju ništa o meni, čak ni površno osim da sam muškarac koji radi s djecom. Nekima je to čudno, i to je okej, kaže g. Ilijević.
Biti odgajatelj u vrtiću je iznimno izazovan, dinamičan i zahtjevan posao, bez obzira na spol. No, ima i mnoge prednosti.
Sama činjenica da imate pravo radni dan provesti s najneiskvarenijijim dijelom čovječanstva ja već vidim kao benefit! Učiti od njih, s kojom lakoćom će se oni takvi maleni prihvatiti velikih izazova me ponekad zatekne i pomislim - a gle, ako mogu oni s dvije ili tri godine pokušati nešto, nama odraslima naoko lako, zašto onda je ne bih, recimo probao snimiti jedan reels za Instagram koliko se god trapavo osjećao u selfie video modu sa svojim telefonom.
Ljubav rođena iz "dosade"
Duško kaže da voli da mu je u životu zanimljivo, ali cijeni i dosadu. Iz dosade je na bolovanju započeo svoju internetsku karijeru u rujnu prošle godine.
Bio je taj moment praznog hoda i nešto malo slobodnog vremena. I tad se dogodilo ono što djeca rade u slobodnoj igri - istražuju! Pa sam i ja tako pokušao istraživati mogu li ja snimiti video u kojem ću predstaviti osnovnu ideju nečeg s čim ću se pokušati baviti na profilu, a to je savjetovanje iz pozicije osobnog odgojnog asistenta s višedesetljetnim iskustvenim i teorijskim znanjem.
Dosada na ljetnim praznicima kod roditelja u Daruvaru 2002. godine natjerala ga je i da ode na seminar o waldorfskoj pedagogiji.
Iako je u tom trenutku već imao završenu Pedagošku akademiju u Zagrebu i radio u vrtiću, svejedno je otišao spoznati nešto novo. Toliko ga se dojmilo ono što je čuo na 90-minutnom predavanju da se odlučio izvanredno upisati na trogodišnji studij waldorfske pedagogije. Ostalo je, kaže, povijest.
To je poziv, a ne posao
Biti odgajatelj u vrtiću nije posao za njega. Ja to vidim kao poziv, priznaje Duško. Poziv koji je osjetio još u srednjoj školi.
U srednjoj školi se formirala ta ideja da želim imati neke veze s pedagogijom i utjecajem na kreiranje budućih generacija. Razmišljati u smjeru - ne da mi ostavimo bolju planetu idućim generacijama nego da stvaramo bolje generacije koje će još pametnije brinuti za tu našu Zemlju. Pomalo utopistički, znam.
Na fakultetu se prvi put susreo s waldorfskom pedagogijom, no prebrzo je donio sud o njoj. Isprva je mislio da je to zastarjela metoda odgoja djeteta, no ispostavilo se da situacija zapravo suprotna.
Waldorfska pedagogija me prije svega podsjetila na odgoj kakav sam ja imao kroz djetinjstvo, iako se tada nije to tako kod nas doma zvalo. Ona daje alat za odgajanje samosvjesnijeg, sretnijeg, cjelovitijeg mladog pojedinca koji će svojom aktivacijom biti ona bolja generacija za planetu, za društvo i za budućnost.
To je pristup koju uravnoteženo pristupa svim dijelovima ljudskog bića, ne samo na intelekt kamo je moderna pedagogija pojurila zadnjih desetljeća, već drži i daje balans i razumijevanje i za fizički i duševni razvoj pojedinca, njeguje empatiju, potiče aktivaciju volje i još mnogo drugih ljudskih kvaliteta.
SentiMental Bikes
Duško Ilijević je čovjek od mnogih interesa i hobija. Hobističku izradu i preradu custom bicikala pretvorio je u svoj drugi posao pod imenom SentiMental Bikes o čemu će reći:
SentiMental je davno nastao kao custom shop radionica za preradu i izradu unikatnih komada, a danas je, uz partnerstvo s kolegom i prijateljem Ivanom Ignatovskim i njegovom tvrtkom POD prerastao u jednu pravu malu tvornicu u kojoj moje dizajnerske ideje, skicirane olovkom u bilježnicu, prerastaju u 3D modele, radioničke nacrte, i kroz predan i stručan rad vrijednih ruku u Daruvaru nastaju gotovi električni bicikli koje si kupac sam kreira i konfigurira na našem zabavnom online konfiguratoru koji ima čak i AR opciju proširene stvarnosti gdje putem mobitela ili tableta svoj budući bicikl možete pregledati i prije same narudžbe. Jako smo ponosni na činjenicu da se većina proizvodnog procesa odvija u našim vlastitim pogonima.
I to nije njegov jedini hobi.
Bavi se glazbom, koketira s uređenjem interijera, samostalno izrađuje igračke od drveta, a voli istraživati i kroz oko kamere.
Da, znatiželjan sam poprilično, ima tu svega, ne stižem sve, ali se trudim. Najbitnije mi je osigurati vrijeme za važne ljudi, a ne stvari koje me okružuju. To je ono što mi puni baterije, zaključuje priču Duško Ilijević.