Scena je to dobro poznata iz supermarketa diljem svijeta: Od Hrvatske i Francuske preko Amerike do Australije - redovi praznih polica na kojima je bio toaletni papir.
Ispraznila ih je panična kupnja u iščekivanju pandemije koronavirusom. Što je točno u tim rolama papira da uzrokuje takvu mahnitost, uključujući i fizičke sukobe?
U osnovi, slažu se stručnjaci, odgovor leži u teoriji igara: Kad bi svatko kupovao samo ono što mu treba, ne bi bilo nestašica. Pa ako netko započne panično kupovati, optimalna je strategija u tomu ga slijediti.
Paketi toaletnog papira prilično su uočljivi, karakteristični su i u mislima ljudi postali su asocijacija za sigurnost
No to ne objašnjava zbog čega je najpoželjniji artikl u trgovinama upravo toaletni papir jer nas on ne može poštedjeti zaraze. Nasuprot tomu nije zamijećena mahnita kupnja važnijih potrepština, poput konzervirane hrane.
Mislim da je to proizašlo iz dramatičnih prizora na društvenim medijima. Ti su paketi prilično uočljivi, karakteristični su i u mislima ljudi postali su asocijacija za sigurnost, kaže Steven Taylor, autor knjige "Psihologija pandemije".
Ljudi imaju potrebu učiniti nešto kako bi se oni i njihove obitelji osjećali sigurno jer što im drugo preostaje osim pranja ruku i samoizolacije, dodaje Taylor, profesor psihijatrije na Sveučilištu British Columbia. Druga Taylorova teorija ukorijenjena je u našoj evolucijskoj averziji prema stvarima koje nam se gade, a taj osjećaj jača u vrijeme kad nam prijeti zaraza.
I to je jedan od razloga što su se ljudi uhvatili WC papira, jer je sredstvo kojim se izbjegava gađenje.
Fenomen "nultog rizika"
Ekonomisti tomu dodaju i fenomen "nultog rizika".
Želimo imati stvari pod kontrolom, ali uz malu potrošnju, kaže ekonomist zdravlja Farasat Bokhari s britanskog sveučilišta East Anglia. Zato kupujemo nešto jeftino što možemo pohraniti, a svakako ćemo u nekom trenutku iskoristiti, rekao je. Važnije potrepštine poput konzervirane ili smrznute hrane skuplje su, a onaj tko ih ne voli bacit će ih kad kriza završi.
Taylor kaže da je takvo ponašanje uočeno i tijekom prijašnjih pandemija, uključujući španjolsku gripu 1918., kad su građani navalili gomilati zalihe. Velika razlika između prijašnjih pandemija i postojeće jest u - društvenim mrežama, što ima prednosti i mana.
Širenje dramatičnih fotografija i snimaka diljem svijeta pojačava osjećaj prijetnje i straha među ljudima, kaže Taylor. No istodobno društvene mreže mogu biti sjajne za socijalnu podršku, osobito u samoizolaciji.
Hoće li društvo popucati po šavovima ako pandemija potraje? Povijest kaže da neće, tvrdi Taylor.
Neredi u prijašnjim pandemijama nisu bili relativno česti. Najčešći odgovori na takve prijetnje bili su jedinstvo, solidarnost i pomaganje drugima. (Hina)