Trening sportske rekreacije u Samoboru vodi i sve vježbe vješto pokazuje Đurđa Vuković, trenerica koja će uskoro proslaviti 95. rođendan.
Ja nisam brojala godine, one su se samo trpale na moja leđa jedna za drugom, govori gospođa Vuković koja treninge vodi već 60 godina i sve te godine to radi – volonterski.
To nije ništa epohalno. Niti pjevam, niti sviram, niti sam pametna, jedino što me služi jest pamćenje. Tjelovježba je pospješila ne samo moju fizički kondiciju nego i psihičku jer sam preboljela puno raznoraznih boleština, a sve je to prošlo onako, usput, govori gospođa Vuković i ističe da radi isključivo sa ženama.
Ma što bih ja s muškima? Žene koje vježbaju sa mnom su i po 20 godina mlađe od mene, a možda i 30 godina. Starijih od mene nema ja mislim, dodala je, a njezine polaznice su rekle da je jako temperamentna.
Ne možemo je baš svi slijediti, onda ju malo usporavamo, govori polaznica Marica, a Jadranka kaže da je mislila da će to biti samo mahanje rukama i nogama, ali je morala popiti magnezij zbog upale mišića. Gospođa Đurđa kaže da zbog vježbanja ipak nije morala operirati koljeno i da se osjeća odlično, a upravo to je i glavna svrha rekreacije.
Odlaskom u penziju moraju biti prioritet rekreacija, čitanje, hodanje. Dogovori se sam sa sobom što je za tebe dobro da ne budeš teret svojoj obitelji, a najprije sebi.
Ipak, govori gospođa Đurđa, na prehranu ne pazi.
Ma dajte, molim vas, najdraža klopa mi je špek i ljuti feferoni. Slatko baš ne volim, alkohol ne podnosim, sokove doma pripremim, a kavu pijem samo u iznimnim situacijama, kad sam u kafiću, govori vitalna Samoborka i ističe da u jednoj stvari ipak možemo pretjerati – a to je smijeh. On je, kaže, najbolja terapija.
Cijeli prilog iz In magazina pogledajte u videu.
This browser does not support the video element.