Dan narcisa 21. put obilježava se u subotu 25. ožujka na Trgu Petra Preradovića u Zagrebu. Ovaj dan posvećen je oboljelima od raka dojke, a kupnjom narcisa građani će im dati podršku. Narcise će na štandu udruge Europa Donna Hrvatska, od 10 do 14 sati kod Bogovićeve, prodavati brojne osobe iz javnog života, a sav prihod bit će doniran za kupnju aparata za intraoperativno zračenje, kojim bi se ženama oboljelima od raka dojke omogućilo jednokratno zračenje i tako olakšala borba s tom teškom bolešću.

Prema podacima Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo, prošle godine je od raka dojke oboljelo 2644 žene,a umrlo je više od 1000 žena.

Udruga Europa Donna Hrvatska od 2012. do danas prikupila je 1,3 od potrebnih 5 milijuna kuna za kupnju aparata za intraoperativno zračenje. Uspije li nabaviti uređaj, Hrvatska bi bila prva zemlja u ovom dijelu Europe koja bi svojim pacijenticama omogućila takvo liječenje.

O borbi s rakom dojke razgovarali smo s doc. dr. sc. Vesnom Ramljak, prim. dr. med., predsjednicom udruge Europa Donna Hrvatska i pročelnicom Zavoda za kliničku citologiju Klinike za tumore KBC-a "Sestre milosrdnice", koja je prije dvije godine i sama oboljela od raka dojke.

Kako ste to otkrili da nešto nije u redu i suočili se s time? Kakav je osjećaj istodobno biti liječnica i pacijentica s rakom dojke?
Osjetila sam “nešto“, što se ne može potpuno opisati riječima. Nešto me je malo zatezalo, osjećala sam nelagodu. Iako su mi mamografija i ultrazvuk nekoliko mjeseci ranije bili u granicama normale, ipak sam se odlučila za ponovni pregled. Godinama sam se borila s fibrocističnim promjenama u obje dojke, imala sam puno cisti koje su se ponekad i upalile. Nadala sam se da je i ovaj put to u pitanju. Ali, nije bilo samo to. Nakon punkcije dvije ciste 2 ciste, ukazala se čudna tvorba. I znala sam!

'Dođe dan kad pomisliš o raku: e, nećeš, ne možeš mi ništa, jača sam od tebe!'

Suočiti se sa spoznajom da imaš rak, u početku mi je bilo jako šokantno, do te mjere da sam sve negirala. Nije bilo suza, nije bilo puno priče. Već četiri dana nakon operacije išla sam na posao kao da se ništa nije dogodilo. No, to ne može dugo trajati, slomiš se prije ili kasnije, bujica osjećaja, straha i užasa mora isplivati kad-tad.

Nije ugodno biti liječnica i pacijentica jer znaš sve mogućnosti, razumiješ sve inačice dijagnoze, uspoređuješ, odvaguješ. S druge strane, vjeruješ u mogućnosti medicine, upoznaš se sa svojim rakom, znaš da trebaš biti oslonac stotinama onih koje dolaze k tebi s istom dijagnozom i očekuju da razumiješ, suosjećaš, pomogneš. Zato se nisam pitala zašto ja, nego, a zašto ne ja?

Moj rak je bio na vrijeme otkriven, nisam trebala kemoterapiju nego “samo“ zračenje i terapiju sljedećih deset godina lijekom koji se uzima za sprečavanje ponovne pojave raka dojke. Spasila me ljubav moje obitelji, prijatelja, kolega... Dođe dan kad pomisliš o raku: e, nećeš, ne možeš mi ništa, jača sam od tebe! Dobro sam, živim dan po dan, zahvalna sam za svaki novi dan, za svaku situaciju u kojoj mogu pomoći nekom drugom.

Što iz vlastitog iskustva savjetujete svojim pacijenticama?
Uvijek nastojim biti iskrena, prisna s njima, želim da budu sigurne da se mogu osloniti na mene, da mi vjeruju kad im kažem da je rak rješiv, da znaju da ću za njih učiniti sve što je u mojoj moći. I šalim se na svoj račun, kako sam sredila rak, da ženama bude lakše.

Više puta izjavili ste da je rak sve manje smrtonosna bolest, a sve više kronična bolest s kojom se može živjeti. Je li to doista tako?

'Sve češće dijagnosticiramo rak kod mladih žena, već u ranim dvadesetim godinama'

Tako je. Rak se otkriva sve ranije upravo zbog dobrih dijagnostičkih metoda i sve veće osviještenosti žena da se odazivaju na preventivne preglede te i da usvajaju samopregled kao bitan dio dijagnostike. Jednako tako terapija kacinoma dojke je sve bolja, sve je više “pametnih“ lijekova s kojima se bolest bolje može držati pod kontrolom. Važno je istaknuti da je rak koji je otkriven u ranoj fazi izlječiv u gotovo 97 posto slučajeva.

U kojoj životnoj dobi se najčešće otkriva rak dojke?
Najčešće se otkriva u žena iznad 50. godine, ali to nije pravilo. Sve češće dijagnosticiramo rak kod mladih žena, već u ranim dvadesetim godinama.

Kako u odnosu na razvijene zemlje Hrvatska stoji u prevenciji i mogućnostima liječenja raka dojke?
Hrvatska je što se terapijskih mogućnosti tiče jako dobra, kod nas se terapija koja se određuje ženama oboljelim od raka dojke ne razlikuje od terapije koja bi se dobila u bilo kojoj razvijenoj zemlji.

Hrvatska onkologija je izrazito dostupna. Karcinom se liječi kroz multidisciplinarne timove i naši pacijenti imaju potpuno dostupne i lijekove koji su ekstremno skupi i mogućnosti zračenja, država i zdravstveni sustav za sad još uvijek omogućuju adekvatnu terapiju našim onkološkim pacijentima. Liječenje u Hrvatskoj se provodi po algoritmima i protokolima liječenja koji se provode u svijetu i tu ne zaostajemo.

Čemu točno služi aparat za intraoperativno zračenje, za koji Europa Donna Hrvatska prikuplja novac?
Taj aparat omogućuje da žena primi jednokratnu dozu zračenja već na operacijskom stolu, nakon što se tumor odstrani. Na taj način, postupkom koji traje oko 20-ak minuta, zamjenjuje se zračenje koje bi inače trajalo 25-30 puta.

Aparat je koristan i u terapiji drugih vrsta karcinoma: oralnih karcinoma, melanoma, spinalnih metastaza, nekih tumora probavnog trakta, a objavljene su studije i dobrih rezultata u liječenju glioblastoma, malignog tumora mozga.

Jesu li žene dovoljno svjesne opasnosti od raka dojke? Što bi svaka od nas sama trebala učiniti u prevenciji?
Ponekad mi se čini da sam svima dosadila pričajući o raku dojke, no često se zaprepastim kad vidim da neke žene ne znaju i ne žele znati, pa dođu liječniku kad je bolest već uznapredovala. Svaka žena bi trebala razviti osjećaj neophodan za pridržavanje barem osnovnih naputaka za prevenciju i dijagnostiku karcinoma dojke koji su vrlo dostupni.

Osnovna stvar je samopregled jednom mjesečno, promatranje svojih dojki te uočavanje bilo kakvih promjena, jer žene su te koje najbolje poznaju svoje tijelo. Ono na što mogu utjecati je prehrana, tjelesna aktivnost, nepušenje, održavanje normalne tjelesne težine.

'Meni je moj rak uzeo i dao jako puno, naučio me što je bitno i što nije bitno, naučio me još većoj poniznosti i razvio u meni snažan osjećaj zahvalnosti kroz milijun sitnica, ali i “krupnica“'

U Klinici za tumore KBC-a “Sestre milosrdnice“ provodite jednodnevnu dijagnostiku. Što žene sa sumnjom na rak dojke time dobivaju?
Jednodnevna dijagnostika je projekt koji smo počeli provoditi 2013. godine s ciljem da naše pacijentice budu obrađene u jednom danu te da maksimalno izbjegnemo nelagodu i skratimo vrijeme čekanja nalaza.

Većina žena posjećuje ovakvu ambulantu nakon što su otkrile kvržicu u dojci bilo mamografijom, ultrazvukom ili su same napipale promjenu. Olakšanje što ga ovim bolesnicama donosi dobivanje dijagnoze istoga dana golemo je. Kako ih većina (oko 85 posto) ima dobroćudnu bolest, brzo razrješavanje zabrinutosti koristi ne samo njima nego i njihovim obiteljima i široj društvenoj zajednici.

Što biste poručili ženama za ohrabrenje? Ako se i suoče sa činjenicom da su oboljele od raka dojke, mogu li iz toga izvući išta "dobro"? Je li to poziv na životne promjene, i da se više posvete sebi i svom zdravlju?
Nipošto nemojte klonuti duhom, borite se i vjerujte da je to samo privremena životna faza koja će proći. “Dobro“ je to što većina žena počne promišljati o svom životu kao nečemu što je vrlo dragocjeno, lijepo i jedino što zaista imamo. Dobiju još jednu priliku da sebe stave na prvo mjesto jer život prije i poslije raka nikada više neće biti isti. Sami smo gospodari svoje odluke, ogroman postotak i šansa za izliječenje je često naš odabir.

Meni je moj rak uzeo i dao jako puno, naučio me što je bitno i što nije bitno, naučio me još većoj poniznosti i razvio u meni snažan osjećaj zahvalnosti kroz milijun sitnica, ali i “krupnica“. Jer ujutro ustati, biti živa, imati mogućnost pomoći ljudima, zagrliti svoju djecu i psa, to je neprocjenjivo!