On nije Cavalier King Charles španijel, a nije ni pudlica. On je mali psić velika srca koji je nastao križanjem ove dvije pasmine i koji osvaja srca izgledom, karakterom, velikim tamnim okicama i željom da se stalno mota oko nogu vlasnika.
Cavapoo, ili cavoodle je jedna od hibridnih pasmina koja je povukla na pudlice pa ih je izrazito lako dresirati i trenirati. S druge strane, nešto je od svog karaktera naslijedio i od španijela pa je vrstan lovac koji miševe lovi još bolje od nekih maca.
On je član obitelji koji se uvuče pod kožu doista brzo, a njegova ljubav prema djeci također ga ističe kao jednu od najnježnijih i najumiljatijih pasmina pasa. S klincima ga veže zaigranost i energičnost pa će zasigurno biti najbolji prijatelji.
U nastavku možete pročitati nekoliko zanimljivosti koje su karakteristične baš za ove plišane medvjediće.
1. Jako su mladi
Cavapoo je nastao u Australiji, devedesetih godina prošlog stoljeća, što ga čini jednom od najmlađih pasmina. Neki izvori govore da je nastao za alergičare, ali danas ne postoji garancija da alergični ljudi neće reagirati na njegovu dlaku.
2. Obitelj im je najvažnija
Ako tražite obiteljskog psa, maleni Cavapoo je savršen izbor. Ako su dobro socijalizirani još dok su maleni, uklopit će se u većinu životnih stilova. Uživat će čak i u malom stanu, a obiteljska zajednica puna ljubavi za njega je najbolje okruženje.
3. Imaju zahtjevnu frizuru
Njegove uši su prekrivene dlakom i važno ih je često frizirati i češljati kako ne bi došlo do upale. Njihovo krzno je svilenkasto i jako mekano, a samim time i sklono petljanju pa treba puno strpljenja kako bi ga dotjerali.
4. Stalno im treba pažnja
Ova je pasmina ovisna o svome vlasniku, a baš se zato tako dobro slaže s mališanima. Cavapoo zahtjeva pažnju, a ako se osjeća usamljeno, može razviti takozvanu separacijsku krizu, stoga se vlasnici trebaju pobrinuti da netko uvijek bude doma.
5. Veliki su gurmani
Dok su neki psići podosta izbirljivi oko hrane, Cavapoo će pojesti gotovo sve što mu ponudite. Zaista je fascinantno koliko apetit može živjeti u tako malenom tijelu, stoga treba pripaziti kako ne bi prešli granicu normalne težine.