Gotovo da ne postoji roditelj koji barem jednom nije čuo neku verziju ove rečenice. Izgovaraju je bake, djedovi, susjedi, kolege, pa čak i potpuni stranci na društvenim mrežama. U pozadini takvih komentara obično se krije uvjerenje da je roditeljstvo nekada bilo znatno teže, a da današnje generacije roditelja rade preveliku dramu oko izazova s kojima se suočavaju.
I na prvi pogled argument se čini prilično čvrstim.
Naše bake nisu imale jednokratne pelene, nisu imale dostavu namirnica, niti perilice sa stotinu programa. U njihovim životima nije postojao Google koji u tri ujutro daje odgovore na pitanja zašto dijete ne spava, zašto dijete plače, zašto dijete ne želi jesti. Stručna pomoć bila je mnogo manje dostupna, a informacije o razvoju i odgoju djece nisu se nalazile na ekranu koji u svakom trenutku možemo izvaditi iz džepa.
Ako danas imamo toliko toga što one nisu imale, logično je zaključiti da nam je lakše? Možda, ali ovo je jedna od onih situacija u kojoj se definitivno može reći da postoji i druga strana priče.
Dok smo roditeljstvo pomalo tehnološki olakšavali, proširio se popis svega onoga što očekujemo od jedne dobre mame, jednog dobrog tate, jednog dobrog roditelja.
S vremenom se pojavilo i pitanje jesu li roditelji 21. stoljeća doista manje otporni od generacija prije njih ili jednostavno odgajaju djecu u vremenu koje je pred njih donijelo neke sasvim drugačije zahtjeve i izazove.
Tim pitanjem započinjemo i serijal "A kako je tek bilo našim bakama?", u kojem ćemo pokušati razumjeti kako se roditeljstvo promijenilo, što je ostalo isto kao i zašto usporedbe između nekada i danas tako često promašuju bit.
Svaka generacija nosi svoj teret
Bez imalo sumnje mnoge su naše bake živjele u zahtjevnijim (materijalnim) uvjetima. Odgajale su nerijetko puno djece, radile fizički zahtjevne poslove i sve to živeći u malim stanovima i kućanstvima u kojima nije bilo svih onih pomagala koja imamo danas.
Tako su se pelene prale ručno, obavljanje kućanskih poslova trajalo je satima, a do stručne pomoći bilo je jako teško doći ili uopće nije postojala.
To ne treba ni romantizirati ni umanjivati.
Ali iz činjenice da je nešto nekada bilo fizički ili materijalno teže ne proizlazi nužno zaključak da bi roditeljstvo danas trebalo biti jednostavno.
Jer promijenilo se društvo, a s njime i naša predodžba o tome što znači biti dobar roditelj.
Danas nije dovoljno brinuti samo o fizičkoj dobrobiti djeteta. Od roditelja se očekuje puno toga. Očekuje se da budu emocionalno dostupni, informirani i aktivno uključeni u razvoj djeteta. Trebaju znati postavljati zdrave granice, razvijati komunikacijske vještine, pratiti školske obveze i izvannastavne aktivnosti, voditi računa o prehrani, prepoznati emocionalne teškoće, nadzirati vrijeme provedeno pred ekranima. I ono najbitnije - moraju odgojiti samostalno, samopouzdano i zadovoljno dijete.
Naravno, bilo bi super da su uz sve to uspješni na poslu, da održavaju zdrav partnerski odnos, da im društveni život ne pati i da uvijek znaju kako pronaći vrijeme za sebe.
Ukratko rečeno - roditelji su dobili pomagala koja našim bakama nisu bila dostupna, ali zajedno s njima dobili su i puno dulji popis očekivanja.
Roditeljstvo više nije privatna stvar
Prije nekoliko desetljeća odgoj djece u mnogo je većoj mjeri ostajao unutar obitelji. Danas o roditeljstvu mišljenje imaju gotovo svi.
Internet je prepun savjeta stručnjaka, influencera, psihologa, pedagoga, drugih roditelja i samoprozvanih autoriteta. Nikada nismo imali pristup tolikoj količini znanja o djeci i roditeljstvu. Ali nikada nije bilo ni toliko prilika da nam netko objasni što radimo pogrešno.
Dojite li ili koristite adaptirano mlijeko?
Ne dojite, ali zašto?
Spava li dijete s vama ili u svom krevetu? Dokad mislite tako?
Koliko vremena malena provodi pred ekranom?
Ide li vaš sin na dovoljno aktivnosti? A da možda ne pretjerujete malo?
Jede li dovoljno zdravo?
Jeste li prestrogi? Preblagi? Previše zaštitnički nastrojeni? Premalo prisutni?
Gotovo svaka roditeljska odluka može postati predmet rasprave.
Nekada je najglasniji kritičar možda bila susjeda preko puta. Danas za to imamo cijeli internet.
Djeca odrastaju u svijetu koji naše bake nisu poznavale
Paralelno s nekim novim zahtjevima koji su postavljeni pred roditelje, promijenio se i svijet u kojem današnja djeca odrastaju. Pa tako i roditelji danas donose odluke o stvarima koje prije nekoliko desetljeća nisu ni postojale.
Kada djetetu dati prvi mobitel? Koliko vremena smije provesti pred ekranom? Kada mu dopustiti društvene mreže? Kako kontrolirati sadržaj koji prati? Kako mu istovremeno sačuvati privatnost? Kako razgovarati o internetskom nasilju, umjetnoj inteligenciji i svemu novome što se pojavljuje iz dana u dan?
Ne postoji generacijsko iskustvo na koje se u tim pitanjima roditelji danas mogu jednostavno osloniti.
Naše bake mogle su vlastito iskustvo odrastanja barem djelomično prenijeti na svoju djecu. Današnji roditelji nerijetko uče pravila nekog novog svijeta i istovremeno pokušavaju s tim svijetom upoznavati svoju djecu i voditi ih kroz život.
I dok im tehnologija na jednoj strani olakšava svakodnevicu, na drugoj im donosi potpuno novu vrstu odgovornosti.
Perfektan roditelj
Možda zato jedna od najvećih razlika između nekada i danas uopće nije tehnologija već očekivanje savršenstva.
Društvene mreže svakodnevno nam serviraju slike roditelja koji uvijek imaju strpljenja, kuhaju zdrave obroke, vode djecu na izlete, organiziraju kreativne aktivnosti, imaju uredan dom, redovito vježbaju, uspješno rade puno radno vrijeme. I uz sve to izgledaju kao da su se prethodne noći baš dobro naspavali.
Razum nam govori da takva slika nema mnogo veze sa stvarnošću, ali jako je teško ne uspoređivati se.
Pa nastavno na to roditelji osjećaju krivnju jer je dijete pogledalo crtić dok su oni kuhali ručak. Krivo im je i jer su odgovarali na poslovni e-mail dok je dijete nešto govorilo. Tu su onda i izostanak zdrave večere, gubitak živaca, umor, nedovoljna prisutnost.
A čak i obična šetnja knjižarom otkriva ponešto o tome što očekujemo od današnjih roditelja.
Police su pune knjiga koje nas uče kako biti bolji roditelji, kako razgovarati s djecom, kako ih razumjeti, kako ih odgojiti da budu sretna, samostalna, emocionalno stabilna. Uz takve knjige stoje pak one koje roditelje pokušavaju utješiti i objasniti im da ne moraju biti savšeni, da nisu najgori na svijetu.
Već i sama činjenica da nam je potrebna čitava literatura koja će nas naučiti kako biti roditelji, a zatim druga koja će nas uvjeriti da ne moramo biti savršeni govori ponešto o vremenu u kojem odgajamo djecu.
Naše bake nisu živjele pod reflektorima društvenih mreža niti su svakodnevno uspoređivale vlastiti život s pažljivo odabranim trenucima stotina nepoznatih ljudi.
Imale su druge brige. Mi imamo svoje.
Pa kome je onda bilo teže?
To je pitanje koje se uporno vraća. I možda je upravo ono pogrešno.
Rečenica "A kako je tek bilo našim bakama?" rijetko služi stvarnom pokušaju razumijevanja života naših baka. Mnogo češće njome završava razgovor o problemima današnjih roditelja.
Umorni ste? One su imale petero, šestero, devetero... djece.
Teško usklađujete posao i obitelj? One su radile i kod kuće i u polju.
Ne možete više? One nisu imale perilice, sušilice, dostavu ni internet.
Sve to može biti istina, ali činjenica da je jednoj generaciji bilo teško ne znači da sljedećoj mora biti lako. Roditeljstvo se ne odvija izvan vremena u kojem živimo. Mijenja se zajedno s društvom, obitelji, tržištem rada, tehnologijom i našim shvaćanjem djetinjstva.
Naše bake odgajale su djecu u okolnostima svojeg vremena. Naši roditelji u svojima. Mi ih odgajamo u svojima. Zato možda nikada nećemo dobiti odgovor na pitanje kome je bilo teže.
A možda nam taj odgovor ni ne treba.
Jer cilj nije dokazati da su naše bake imale lakši život. Nisu. Niti je cilj dokazati da je današnjim roditeljima teže. Puno je zanimljivije pokušati razumjeti zašto nam, uz sve ono što danas imamo, roditeljstvo nije postalo jednostavno.
Naše bake nisu imale jednokratne pelene, internet ni psihologe dostupne jednim klikom.
Mi ih imamo.
Ali imamo i svijet u kojem se od roditelja očekuje da gotovo uvijek znaju što rade. I u kojem će im netko vrlo brzo objasniti gdje su pogriješili.
Njihovo roditeljstvo nije bilo lako.
Nije ni ono danas.
Samo je teško na drugačiji način.
I zato, kada sljedeći put netko upita: "A kako je tek bilo našim bakama?", možda vrijedi uzvratiti drugim pitanjem - a kako je biti roditelj danas?
Upravo ćemo to pokušati otkriti u ovom serijalu kroz razgovore sa stručnim osobama, psiholozima, odgajateljima, ali i mamama.
* Članak je objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.
