Rođena je 19. siječnja 1946. godine kao četvrto od dvanaestero djece u obitelji Avie Lee Owens i Roberta Leeja Partona. Njezino djetinjstvo obilježilo je teško siromaštvo i oskudica. Nisu imali ni struje ni vode, a majka bi im krojila odjeću iz starih krpa i poklonjenih rabljenih komada.
Potonje je opisala u kultnoj pjesmi Coat of Many Colors, koju je smatrala svojim najboljim autorskim djelom.
Dolly je već kao djevojčica bila fascinirana šminkom, ali ne samo da joj roditelji nikad ne bi dozvolili da je nosi nego si ju nije ni mogla priuštiti. Zato se snalazila kako god je znala i mogla. Koristila je brašno umjesto pudera u prahu, a obrve je iscrtavala izgorenim šibicama, koje je koristila i kao zamjenu za olovku za oči. Jedan dio njezine tadašnje beauty rutine bio je veoma opasan. Naime, gnječila je bobice otrovne biljke vinobojke pa njezinim crvenim sokom mazala obraze i usne.
Ljubav prema glazbi usadila joj je majka. Zajedništva, ljubavi i smijeha uvijek je bilo u njihovoj obitelji, a majka se potrudila da ne nedostaje ni glazbe. Zabavljala je djecu pjevajući im stare narodne pjesme i balade. Priliku da prvi put zapjeva pred pravom publikom Dolly je dobila u lokalnoj crkvi, a kada je imala osam godina, ujak Bill Owens kupio joj je prvu gitaru.
Upravo je s Billom napravila svoj prvi singl Puppy Love, koji je snimila s 13 godina i zahvaljujući kojem je dobila priliku napokon zapjevati u Grand Ole Opryju.
Više ništa nije moglo zaustaviti novu zvijezdu u usponu koja je bila odlučna u namjeri da ostvari sve svoje snove. A oni nisu bili maleni.
Prve uspjehe doživjela je kao autorica pjesama za druge izvođače, a onda je 1965. potpisala ugovor s diskografskom kućom Monument Records. Iako je žarko željela pjevati country, producenti su u njoj vidjeli bubblegum-pop pjevačicu.
Prvu priliku da se okuša u country-žanru dao joj je glazbenik i zabavljač Porter Wagoner. Počela je redovito nastupati u njegovoj televizijskoj emisiji, a potom je Wagoner nagovorio svoju diskografsku kuću RCA Victor da potpišu ugovor s njom. Izdali su duet The Last Thing on My Mind i tako započeli dugogodišnji niz uspješnih kolaboracija koje su vladale na country top-listama.
Život u siromaštvu primorao je Dolly da vrlo rano osvijesti važnost novca i razvije poduzetnički duh. Na samom početku profesionalne karijere s ujakom je osnovala izdavačku kuću Owe-Par kako bi zadržala autorska prava na svoje pjesme.
Novac je postao problem u njezinu poslovnom odnosu s Porterom Wagonerom. Porter je puno zaradio na našoj slavi i dijelio je dio tog bogatstva. Ponekad bismo dobivali bonuse i obasipao me darovima. Davao mi je ogrlice, prstenje i Cadillac, a svi ti darovi izazvali su puno pozornosti medija. Ali moja plaća nije se promijenila. Stalno sam tražila povišicu i nikad je ne bih dobila. Davao bi mi sve te stvari i rekao: 'Smatraj ovo svojom povišicom.'
A ja sam odgovorila: 'Ne želim poklone. Želim sama kupovati svoje poklone. Želim novac.' Počeo je odlučivati koje ću pjesme pjevati. Takve stvari počele su uzrokovati puno problema između nas. To je bio njegov show, ali ja sam pokušavala narasti u glazbenom biznisu i kao samostalna umjetnica. Kada pokušavaš rasti unutar nečijeg showa, a on sve doživljava kao prijetnju ili se naljuti kada dobiješ više pažnje od njega – to stvara tenzije, priznala je.
Naposljetku se 1973. odlučila na prekid suradnje s Wagonerom, a on je to teško podnio. Upravo je njemu posvetila pjesmu I Will Always Love You.
Već je i u njezinoj originalnoj izvedbi pjesma bila hit, a osjetio je to i Elvis Presley, koji je želio snimiti svoju verziju. Dolly je pristala, ali večer prije snimanja nazvao ju je Elvisov menadžer Tom Parker. Rekao je da Elvis ništa ne snima ako mu se ne prepišu autorska prava ili 50 posto od zarade, a Dolly na to nije željela pristati.
Rekla sam mu: 'Ovo je najvažnije autorsko pravo u cijeloj mojoj izdavačkoj kući i ne mogu to napraviti.' Plakala sam cijelu noć. Drugi su mi govorili da sam luda, da je to Elvis Presley i da bi mu dali pjesmu. Ja sam rekla da mi nešto u mom srcu govori da to ne napravim, objasnila je Dolly svoju odluku.
Potvrdu da je donijela dobru odluku dobila je 18 godina kasnije, kada je Whitney Houston otpjevala obradu pjesme i donijela Dolly milijune dolara zarade.
