Štoviše, mnogi od njih ne znaju je li gore djecu ostaviti samu kod kuće tijekom nastave na daljinu, ako i dalje redovito odlaze na posao, ili ih pustiti da sami hodaju gradom do škole, naročito u područjima koja su zadesili nedavni potresi.
Naime, za sada bi učenici nižih razreda osnovnih škola nastavu trebali pohađati u školi, kao i maturanti, a za ostale je plan praćenje nastave na daljinu.
Zato smo porazgovarali sa psihologinjom Anom Žulec, koja se osvrnula na čitavu situaciju i dala praktične savjete koji mogu pomoći i djeci i roditeljima.
Kako nam kaže, mnogi roditelji imaju osjećaj prividne kontrole kada su oni uz djecu. Drugim riječima, misle da se djeci ništa ne može dogoditi kada su oni uz njih, što nažalost nije istina. Potres ne možemo predvidjeti niti ga možemo kontrolirati, no možemo i sebe i svoju djecu naučiti kako se ponašati kada se on dogodi.
Evo što savjetuje napraviti u tim situacijama.
1. Iskreno razgovarajte o osjećajima i novim okolnostima
Prije svega, važno je da sa svojom djecom komunicirate jasno i otvoreno.
Razgovarajte s djecom o tome kako se ona osjećaju i kako se vi osjećate. Razgovarajte o tome čega se bojite i što možete učiniti u vezi s tim. Objasnite djeci da je sasvim u redu da se možda ne osjećaju dobro i da se svatko trenutačno osjeća drugačije. Pokažite im da ste tu uz njih, da razumijete njihove osjećaje i da im želite pružiti potporu u ovoj kriznoj situaciji.
Sasvim je normalno da se bojite za svoju djecu, no važno je da zajedno s djecom napravite planove za slučaj potresa koji će i vama i djeci dati osjećaj kontrole. Važno je naglasiti da razgovor o potresu i vlastitim doživljajima, kao i planove za slučaj potresa prilagodite dobi djece, ističe psihologinja.
2. Pronađite najsigurniji put do škole
Ako vaša djeca idu sama u školu, prisjetite se trenutka kada ste zajedno s njima učili put od kuće do škole.
Prvo ste nekoliko puta išli zajedno s djetetom, zatim je dijete hodalo nekoliko metara ispred vas, a onda ste odlučili da će dijete samo doći do škole i natrag, dok ćete ga vi čekati kod kuće. Takvu tehniku možete primijeniti i sada. Pronađite s djetetom najsigurniji put od kuće do škole te ga zajedno prođite nekoliko puta.
Zajedno s djetetom napravite plan što će učiniti u slučaju potresa. Razgovor prilagodite njegovoj dobi.
Zajednički dogovorite plan za slučaj potresa – što će dijete napraviti, gdje će stati ili se sakriti, što će učiniti kada potres prestane te koga će nazvati. Taj dogovor zaista i isprobajte nekoliko puta, odnosno zamislite da se potres događa i napravite sve što ste se dogovorili. Na taj će način vaš mozak misliti da je ta situacija stvarna te će se, ako ikada bude potrebe, aktivirati upravo na taj način u slučaju potresa, kaže nam Ana.
3. Napravite plan za ostanak kod kuće
Sličnu stvar napravite i ako vaša djeca ostaju kod kuće na nastavi na daljinu.
Zajedno s djetetom dogovorite sigurna mjesta unutar stana ili kuće na kojima dijete može biti za vrijeme potresa, odlučite gdje stoji torba s važnim stvarima te dogovorite kojim će putem dijete izaći van nakon što potres prestane.
Usto, razmislite postoje li susjedi kod kojih dijete može doći ili kojima se može javiti. Također, dogovorite koga će dijete nazvati nakon što izađe van kada potres završi. Taj scenarij također možete isprobati zajedno s djetetom kako biste i vi i dijete stekli osjećaj kontrole i bili sigurni u to što ćete napraviti za vrijeme i nakon potresa.
Kako kaže psihologinja, strah je naša prirodna reakcija, ali ga možemo i iskoristiti kao prednost.
Iako se ponekad teško nosimo s njim, on nam daje priliku da se pripremimo za budućnost. Upravo nas strah tjera da razmišljamo o tome što možemo napraviti i kako se možemo ponašati. Kako bismo od straha kao reakcije nešto naučili, možemo razmisliti o svojim mogućnostima, napraviti i isprobati planove koji nam daju sigurnost te na taj način stvoriti osjećaj kontrole nad situacijom.
Također, dopustite djeci da vam pomognu u izradi svih ranije spomenutih planova. Na taj način jačate osjećaj povezanosti između vas i djeteta, ali i dajete djetetu mogućnost da samo stvori osjećaj kontrole nad situacijom, zaključuje Ana Žulec, jedna od tri psihologinje koje stoje iza udruge ZAMisli.
