Nađete se s društvom na proslavi 25 godina mature i skužite koliko je toga drugačije. Ne samo od vremena kad ste imali 18, nego i među vama samima.
Četrdesete su godine koje mogu biti svašta. I starost i mladost.
Neke od nas tek su postale majke, neke od nas već su bake.
Neke od nas već su rastavljene. Neke su se tek nedavno udale.
Neke od nas već žive same jer su se i djeca odselila. Neke su to jedva dočekale, a neke kukaju zbog praznog gnijezda.
Nekima je pun kufer svega i najradije bi legle, a neke još žive kao da im je dvadeset.
Sve češće pričamo o tome kako nas bole kosti jer smo jučer nekako krivo zaspali na kauču, a sve manje kako nas bole mišići od dobrog seksa. Najčešći razlog zašto nas bole mišići jest što vučemo tri vreće iz Konzuma. Nekad bi nam to bilo jednostavno, sad škicamo i one torbe s kotačima za odlazak za pazar.
Neke su u teškim simptomima menopauze, neke i dalje uživaju u danima bez naglih promjena koje donose hormoni. Znaju po prijateljicama koliko je to naporno, boje se prelaska tog praga koji nas označava staricama.
Nije fer
Naš je ženski život u jednom segmentu podijeljen na ono doba kad smo plodne i kad više nismo. Kao da nam istekne rok trajanja. A nekim se muževima baš potrefi kriza srednjih godina, pa ti možda za tvoj 50. rođendan dovede 17 godina mlađu. On je još potentan, spreman dokazati da nije star kao ti, koja više nisi plodna. Njegova mladost ne završava ritualom koji te lišava sposobnosti da postaneš tata.
Nije samo ginekologija zeznuta. Tu su i sise. Sad više ne stoje kao prije dvadeset godina, ali nije čak ni u tome problem. Kao da su pritajene bombe. Svakoj osmoj među nama eksplodirat će ta bomba. Nadajmo se da će biti eksplozija koju smo uspjeli deaktivirati vrlo brzo.
Pa zato hodamo po prvim mamografijama. Neke od nas nakon pregleda odu po dijete u vrtić, neke po unučad. Čak i ako je rezultat pregleda loš.
Zajedničko nam je svima, jer ipak smo žene, da se pravimo da nam nije toliko teško i odrađujemo što se mora, plakat ćemo kad nađemo vremena, možda kad svi ukućani zaspu.
Četrdesete su doba kad nekako odjednom preko noći ostariš. Lice ti krene prema tlu, pa razmišljaš o blefaroplastici, ako ne i o drugim zahvatima. Barem da se maskara ne rastopi na vjeđama kad se već trudiš našminkati. A puno nas već je upoznato s botoksima i hijaluronima, više nego muškarci.
Jer starenje je puno veća kazna u društvu za žene. Broje nam se sijede, broje nam se bore i gotovo nikad ne kažu da nam dobro stoje.
Četrdesete su godine kad mnogim muškarcima postaješ nevidljiva upravo iz svih tih razloga. Znaš se gledati u ogledalu i pomisliti kako se to dogodilo preko noći. A onda opet, dio nas će odahnuti. Došlo je doba kad smo zrelije, mentalno spremnije ne udovoljavati drugima, kad se prestaneš oko puno toga znojiti (sad se pak možda već znojiš od valunga).
Četrdesete su doba kad se mnoge među nama odluče na zaokret u životu.
Četrdesete su godine kad nam se skupi puno toga.
Prestajemo trpjeti ako smo do tada to radile.
Prelije se čaša, napuni se kapa
Neke od nas daju otkaz i pokrenu nešto svoje.
Neke od nas prestaju trpjeti onoga tko im je partner samo na papiru.
Neke od nas napokon rade stvari koje su bile ne čekanjima dok ne završi ovo i kada dijete odraste.
Postajemo svjesnije što je bitno i tko je bitan.
Neke od nas odrežu brojne površne ili emocionalno iscrpljujuće veze s ljudima koji nas okružuju. Ponekad su to i članovi obitelji.
Neke od nas uhvati nostalgija za prošlim vremenima, pa se vraćamo bivšim prijateljicama i prijateljima, kao da negdje duboko želimo ponovo iskusiti sve ono lijepo iz mladosti s ljudima koji su bili dio nje. Ali možda je to povratak pravim prijateljima, koji nas znaju kao malo tko drugi, samo nas je život odnio na različite strane jer smo morali sve isprobati. Napravili smo puni krug i opet smo tu zajedno.
Četrdesete su tako nekako burne, a opet tako odmarajuće. I zaista, svašta se može dogoditi.
