Stalno sam umorna. Stalno. Čak i kad spavam osam sati, ja sam umorna. Čak i kad odem nekamo sama na dva dana, ja sam umorna. Roditeljstvo je kao neka kronična bolest koju želiš imati i koja ti donosi leptiriće u trbuhu non-stop, al te ti leptirići izmore toliko da na kraju dana nemaš snage ni za što.
Jutros sam radila kavu i vruću vodu sam umjesto u šalicu ulila u posudu s kavom. Gledala sam u tu smjesu i onako premorena sve to oprala. Pa sam bila još umornija.
Mogu se žene koje nisu rodile ljutiti koliko god žele, ali zaista vrijedi ona "ne znaš što je umor dok ne postaneš majka."
Toliko sam postala premorena da sam otišla doktoru, pomislila sam da nije do krvi, do hormona, do manjka nečega. Nije. Kaže doktor da je do roditeljstva.
Zašto smo mi majke umorne? Jer nemamo vremena za odmor. Logično. A kad se mame odmaraju?
Bože koliko sam ja vremena imala prije! Iako sam stalno nekamo išla, nešto radila, ja sam IMALA VREMENA. Da se odmorim kad dođem doma, da nešto ne napravim ako želim nešto drugo napraviti, da isplaniram sve i da taj plan ide kako je i bio zamišljen, da sanjarim na kauču, da radim planove za putovanja, da čitam redovito...
Otkad sam rodila, imam osjećaj da stalno trčim i stalno kasnim. Da sam negdje pogriješila, nešto zaboravila. Da nemam više minutu za sebe jer i tu minutu kad sam sama ja uglavnom mislim na dijete. Ako i sjednem nekad, imam osjećaj da zanemarujem dijete.
Prije bih znala doći s posla u 17 i onda čitati. Ili ići na kavu s frendicama. Ili u grad s mužem. Ili istraživati i rezervirati sve za željeno putovanje, raditi plan. Ili ići na tečaj španjolskog.
A sad? Pokušavam i dalje raditi to što me veseli pa kupim knjigu i onda me ona gleda iz kuta tjednima, naslagana na hrpi drugih koje isto tako čekaju svoj red. Nekad je i uzmem čitati, ali onda čujem "Maaaama, kakala sam" pa se dignem obrisati guzu, a onda se dogodi još nešto i knjiga ostane na onoj stranici prije kakanja.
Kupim ja i aviokarte za putovanje kao nekad, iskoče mi tekstovi ili oglasi o akcijama. Obavim kupnju to klik-klik-klik u 5 minuta i... uglavnom rezerviram smještaj last minute, a plan puta ili nemam ili je potpuno nabrzaka sklepan koji dan prije puta.
Karte za Island u rujnu kupila sam u veljači. Prije bih tjedan dana iza toga imala sve rezervirano, isplanirano… A sada? Mjesec je dana do puta, a znam samo gdje ćemo spavati prvu noć. Nisam stigla drugo.
Znate kad čitam? U autobusu kad putujem na neku konferenciju, u avionu kad putujem na neku destinaciju. U autu kad idemo svekrvi na selo. Sve manje vozim sama na dalje destinacije jer uživam u tim rijetkim trenucima kad ne mogu ništa osim čitati. A vrijeme za planiranje putovanja kao nekad još nisam skužila gdje se nalazi u novim životnim postavkama.
Otkad sam rodila, ustajem ranije nego prije da bih napravila manje nego prije. Imam osjećaj da sve polovično radim. Ali i osjećaj na kraju dana da sam odradila dvije smjene.
Jer jesam realno.
Kad si mama, ne radiš samo svoj posao već i poslove vezane za dijete. Serviraš dva doručka, dvaput pereš zube, dvaput se oblačiš, dvaput slaviš rođendan, dvaput pereš odjeću, dvaput ideš doktoru, nastavite niz. Poslijepodne nakon vrtića ne možeš leći i odmoriti se. Mislim, možeš, ako imaš supruga koji će biti s djecom. Ja imam, pa se opet ne odmaram jer me čeka sto svega što nisam stigla tijekom dana ili tjedna.
Ako se odmoriš, sve to što nisi napravila dok si ležala nećeš sustići. Ok, možeš ne mariti. Možeš ne kuhati, možeš ne prati i čistiti, možeš se ne igrati s djetetom, možeš ne čitati priču... Možda ti možeš, ja ne mogu.
I u pravu ste ako mi kažete kako sam sama kriva. Biti majka tako sam jako htjela.
Niste u pravu kad kažete da što sam očekivala ili da nisam dobra majka ako sam umorna.
Prvo, ne očekuješ biti stalno umoran. Nitko ne priča o tome. Kao što o puno toga ljudi ne pričaju. Nije kriv Instagram za to, i prije su žene skrivale da su umorne jer bi selo odmah skočilo na noge. Muž je normalno odspavao svako popodne nakon posla, ali što mater ima spavati.
A sad majke nisu samo domaćice, majke sad i rade pa je svejedno nekako ostalo da mame ne spavaju poslije ručka, a muževi da. Ne mogu se sjetiti jesam li ikad vidjela svoju majku da se odmara popodne, a za svekrvu znam da se ne odmara.
Drugo, to što sam umorna ne znači da ne volim što imam dijete. Ja bih ih imala još! I sada, kad sam ovako umorna, ja bih još jedno da mogu. Jer nikad nisam bila sretnija. Onaj tko nije rodio ne može zamisliti kako je pogledati svoje dijete i osjetiti kako si prezaljubljen.
Znaš ono kad si mlad pa se friško u nekog zatelebaš da ne možeš prestati misliti na tu osobu i sve se vrti oko nje? Kad imaš dijete, to je tako svaki dan. Mislim, meni jest. Znam da ima hladnih majki, ne znam kako se to dogodi, ali ima tih nekih ljudi koji ne mogu biti zaljubljeni ni u koga nikad iskreno. Šteta što onda ti ljudi postanu roditelji jer bez svega dijete može, ali bez ljubavi ne.
Ali da, umorna sam. I rijetko kad se baš, baš odmaram. Kažu da se majke na godišnjem odmoru ne odmaraju, one samo vode brigu o obitelji na drugoj lokaciji. Ima nešto jako istinito u tome. Osim ako na godišnji ne idete s dadiljom ili sami bez djece.
Majke se ne odmaraju, čak ni kad sjede na klupi u parkiću dok se dijete igra pored nje. Čak ni kad se slikaju pored praznog bazena.
Evo, ova fotografija na kojoj ja ležim pored bazena izgleda - KAO SVAKA INSTAGRAM-TRAVEL-INFLUENCER-FOTKA: Lažna je u srži.
Nastala u tijekom 10 minuta sunčanja dok se dijete igralo tik do mene s prijateljicom, a druga mama ih je zabavljala. A onda ju je ugrizlo nešto za nogu, pa je bila žedna, pa gladna, pa se posvađala s tom prijateljicom, pa smo kakale, pa smo skakale, pa se na kraju nisam osunčala. Tri smo dana bile tamo, jedno tri minute sam se sunčala.
Kad vidite ovakve fotke, samo ih ignorirajte.
Ignorirajte i mene ako me slučajno vidite da negdje sjedim. Molim vas.
Ako me vidite da sjedim i na mobitelu sam, vjerojatno nešto planiram, provjeravam, radim. Čak i ako nisam na mobu, vjerojatno u glavi smišljam što za ručak, sjetim se da još nisam spakirala poklon za rođendan njezine prijateljice, ali i pokušavam se sjetiti gdje sam ga stavila kad sam ga kupila. Eh, da, trebamo i na pregled doktoru, zatim izokrenuti sve ormare i ladice jer je robu prerasla, a onda trebam kupiti i novu. Potrošilo se ovo, pokidalo se ono, 101 razlog je zašto se ne odmaram, nego zujim kao pčelica, barem u glavi.
Ako me vidite da se odmaram, molim vas, nemojte mi se javiti i prekidati me. Vjerojatno radim dok sjedim. Ili pokušavam čitati knjigu. Sad sam ih već sve prebacila na mobitel pa čitam e-verzije. Hvatam prilike gdje mogu.
Nisu sve majke premorene. Ali za to treba cijelo selo. Ili možda da ne guramo dvije karijere paralelno, onu domaćinsku i onu poslovnu.
Prijateljica kaže da nije toliko umorna, ima dijete istih godina kao ja. Ali ima i mamu koja živi iznad njih pa mama svaki dan kuha i ide u vrtić po dijete, a nerijetko i u parkić. I suprug joj je angažirani tata, no kako je i moj, onda razlike neke nema da bi bila bitna kod faktora umora. Do prisustva mame je.
Druga prijateljica koja nije premorena ima dadilju i angažiranog supruga. Treća je dala otkaz i sad je domaćica, pa ona ima vremena da se barem malo odmori.
Njih tri dokaz su mi da sam premorena jer nemam još jednu sebe koja bi pokrila dio obveza. Nije do godina i hormona, do roditeljstva je. Otkad sam rodila, nisam se pošteno odmorila. Ali nikad ne bih ovaj umor mijenjala za onaj odmor prije. Ne mogu to opisati nikom tko nije roditelj, ali roditeljstvo je kao neka droga na kojoj želim vječno biti.
Roditeljstvo je kao ova fotografija iznad gdje mi je jedno oko zgužvano, a drugo puno ljubavi. Umor i sreća na istom licu. Kako bi rekla jedna firma, neke se stvari ne mogu kupiti novcem.
Umorna sam, ali sam sretnija još više.
