Danas prvo biramo osobu na temelju privlačnosti, a onda odnos s tom osobom pretvaramo u odnos koji se bazira na dijeljenju, povjerenju i pomaganju. A to su dvije vrlo različite vrste odnosa koje možete imati s drugom osobom.
Ponekad taj prelazak iz seksualnosti u partnerstvo prođe glatko, no čini se da unatoč društvenim normama većina ljudi ne može protiv svoje prirode. Naime, dobar dio ljudi upušta se u nevjeru. Istraživanja i procjene govore da 20 posto ljudi koji su u braku nije monogamno.
Monogamija ljudima nije došla urođeno. To je više koncept koji je ne samo romantičan već i praktičan. Brak je prije svega financijska utvrda. Mislite da nije? Zašto onda bogataši mahom traže da njihovi partneri potpišu predbračni ugovor?
Zapravo, zašto nam uopće treba brak?
Pa, mogli bismo romantično živjeti sa svojim partnerom do kraja života i bez onog potpisa kod matičara ili svećenika. Ah, da, romantika. I ja sam ta koja je u brak ušla iz romantike. Hvala bajkama u djetinjstvu koje su nam prodavale sretan život do kraja života.
No znate što? Ja u tu bajku pomalo vjerujem. Ne vjerujem da nas muškarac spašava od ičega, ali vjerujem u ono do kraja života s drugom osobom.
Brak kod mene znači zaista partnerstvo za dvoje. Nema mjesta za treću osobu, osim ako je mi sami nismo stvorili.
Ti si staromodna, rekla mi je prijateljica kad smo još prije nekoliko godina komentirale temu otvorenog braka. Tema su bili Will Smith i supruga, kao što su sad tema Blanka i njezin suprug. Uostalom, ionako se većina parova međusobno vara pa je ovako poštenije, dodala je.
Tu je u pravu. Ako se većina ljudi upušta u nevjeru, dok istodobno kod kuće i za širu javnost glume savršen par, poštenije je igrati na kartu otvorenosti. Iako bih ja tu kartu bacila.
Ne bi mi bilo drago da mi jednog dana suprug dođe i predloži da otvorimo naš brak. Otvorila bih mu vrata, a ne brak.
Zašto nisam za dijeljenje partnera?
Možda ima veze s ljubomorom, ali vjerujem da više ima veze s povjerenjem. Ne bih više vjerovala da sam mu ja dovoljna. A želim biti nekom dovoljna. Jedina. Opet valjda ona bajka iz djetinjstva u meni probija, ali ne znam drukčije.
Pošteno je i od mene da priznam kako nisam otvorena za otvoreni brak. I kako bi me treća osoba u našem odnosu poljuljala. Moje samopouzdanje i moje povjerenje bilo bi sigurno narušeno. Mogli bismo pokušati popeglati narušen odnos, ali znam sebe. To ne bi imalo smisla.
Na odnos gledam kao na papir. Nevjera bi zgužvala taj papir. Mogli bismo ga pokušati izravnati, staviti među debele korice knjiga, ali nikad taj papir ne bi više bio onakav kakav je bio u početku – lijep za pisanje. Kad bih nešto pisala na tom papiru, ostala bi neka kvrgica koja bi me podsjetila na to što se dogodilo i znam da bi me to izjedalo.
No postoje ljudi koji razmišljaju drukčije i koji se nađu zajedno u braku. Iako su svjesno postali partneri, pa čak i roditelji, odvajaju seksualno od praktičnog. I to može odlično funkcionirati ako su obje osobe iskreno na istoj strani. Jer partnerstvo je stvar dogovora.
Poznavala sam jedan par koji nije preživio otvorenu vezu. Ona se zaljubila u jednog od svojih ljubavnika. Žene se često zaljubljuju u svoje seksualne partnere, a to se dogodilo upravo njoj. Kaže da je na koncept otvorene veze pristala zbog prijašnjeg partnera, ne zbog vlastitog osjećaja i potrebe. Bilo je zabavno nešto probati, no u sebi je znala da ta veza neće preživjeti. Njemu je bilo drukčije. On je htio nju kao stalnu bazu, ali vikendom je volio otići na izlet. Imao je puno izleta i uvijek se s njih vraćao kući.
Muškarci rijetko napuštaju svoje supruge, čak i kad imaju puno ljubavnica ili kad imaju dugo jednu ljubavnicu. Jednostavno kao da odijele praktično od seksualnoga.
Ljubavnica teško postaje supruga jer muškarac kod kuće već ima zadovoljen taj segment života. Uostalom, jednom kad bi mu ljubavnica počela prati donje rublje ušla bi u sama u zonu praktičnosti, pa bi morao naći novu ljubavnicu.
Primjera različitih odnosa oko nas je na stotine, na tisuće zapravo. Odnosi su kompleksni. Nema niti dvoje istih ljudi, niti postoje dvije iste veze. Unatoč tome što se svaki bračni par valjda može prepoznati u Tisjinim ilustracijama, svaki je odnos poseban na svoj način. Neki dodaju i začin.
