Dragi mužu, Moram ti nešto reći. Više te volim otkad si postao tata...
Nekako si drugačiji. Znam da su nam svi govorili kako će nam dijete promijeniti život, ali nisam mislila da će toliko promijeniti baš nas same. Ja sam drugačija. A i ti. Bolji si čovjek nego ranije.
Primjećuješ više detalja, nježniji si, oprezniji, a i tvoj zaštitnički nagon me jako veseli.
Znam, umoran si. Nije lako biti roditelj. Ni mama ni tata. Hvala ti što si bio uz našu curicu od prvog dana njezinog rođenja, što si joj davao mlijeko po noći kad ja nisam mogla, što dežuraš noću kad je bolesna jednako kao i ja, što brineš je li što jela, što je nosiš, ljubiš i igraš se s njom kad to želi.
Hvala ti što te nisam morala moliti da mi pomogneš, nego si i sam shvatio da je roditeljstvo zajednička stvar. I što ti nije problem bio gurati kolica, nositi je u nosiljci van, čuti komentare mudraca a ima li dijete mamu.
Ponekad se brakovi raspadnu kad u obitelj stigne dijete.
I što ti nije problem biti sam s djetetom ako mene nema dan ili dva doma.
Ti nisi jedan od onih prezaposlenih očeva koji viđaju svoje dijete pola sata prije spavanja, volim te zbog toga. Jer sam viđala na svom poslu odjednom prezaposlene muškarce koji to nisu bili.
Hvala ti što naše dijete ima angažiranog i prisutnog tatu. Jednog će dana, baš zbog tebe, naći dobrog čovjeka za sebe. Naravno, ako tako odluči. Znam da ćeš je ti, jednako kao i ja, podržati i u bilo kojoj drugoj njezinoj odluci.
Ti si njezin model pravog muškarca.
Oprosti što te nekad i ja zovem tatica ( i znam da zvuči možda loše ovako napisano). Ali kad čujem kako ti ona tepa tatice, onda mi je tako drago da kažem tatice, ajmo svi u park. Time ti pokazujem da vidim koliko te voli naša djevojčica. Drago mi je da te tako zove. I da si ti zadužen da je navečer odneseš u krevet i šapućeš joj nešto samo vaše pred spavanje.
Znam da će jednog dana Mina biti ponosna jer te ima za tatu, baš kao što sam ja sretna jer si upravo ti tata mog djeteta.
Drago mi je što si još uvijek tu, uz nas. Ponekad se brakovi raspadnu kad u obitelj stigne dijete. Nije lako biti roditelj. Treba izdržati sav taj pritisak, nespavanje, moranje, oduzimanje od sebe da bi se drugom dao.
Znam, umoran si. Nije lako biti roditelj. Ni mama ni tata.
Sjeti se samo koliko smo puta nešto otkazali jer se ona razboljela, koliko samo puta nešto uzalud kuhali, koliko smo premoreni bili nakon tjedana bolesti… neki muškarci bi lagali da imaju više posla kako bi bili što manje doma, ali ne i ti. Neki muškarci bi potražili i drugi život negdje van svoje obitelji, ali ne i ti.
I zato ti hvala kao suprugu, ali prvenstveno kao tati. Jer velik dio sreće i budućnosti naše djevojčice leži upravo na tebi. Ti si njezin model pravog muškarca. I jako sam sretna jer si to baš ti.
Vole te tvoje cure,
Mina i Barbara
