Stihove "Do you believe in life after love..." mnogi od nas pjevušili su tijekom noćnih izlazaka, u njima pronalazili izvor zabave, ali i snage u teškim trenucima. Njih nam je predstavila planetarno popularna američka glazbenica Cher, koja danas slavi 73. rođendan.

Američka pjevačica i glumica koja u svojoj kolekciji nagrada ima i Oscara, i Zlatni globus, i Grammy, karijeru je započela već sa 17 godina kada ju je u jednom kafiću otkrio Sony Bono, koji će postati njezin prvi suprug, ali i ostati njezina najveća ljubav. Njihov duet naziva Sony i Cher bio je samo uvod u jednu od najbogatijih karijera filmske i glazbene umjetnosti.

Pjesma naziva Believe, iz koje su ranije spomenuti stihovi, bila je ona koja je Cher vratila na glazbeno prijestolje nakon pada popularnosti u samostalnoj karijeri, godinama nakon što je prestala biti dio dueta Sony i Cher.

Sada već davne 1997. godine Cher je imala ugovor s Warner Music Group UK, a na čelu mu je bio Rob Dickins. Upravo je on došao na ideju o stvaranju pjesme koja je promijenila povijest glazbe.

U tom je trenutku Cher bila na sceni već nekoliko desetljeća te je imala horde obožavatelja, pa tako i među LGBT zajednicom. I dok su oni obožavali njezine luksuzne i ekstravagantne kostime, nedostajala im je pjesma s kojom bi se mogli poistovjetiti.

Pjesma je unijela revoluciju u glazbenu industriju

To je primijetio i spomenuti Dickins, koji je predložio Cher da naprave takvu pjesmu i cjelokupni dance album. Cher je to prvotno odbila jer se nije uklapalo u njezin glazbeni izričaj. Međutim, Dickins nije odustajao te je kontaktirao s tekstopiscem Brianom Higginsom.

On je napravio prvu verziju, a kasnije su svoj doprinos dala još petorica autora: Stuart McLennen, Paul Barry, Steven Torch, Matthew Gray i Timothy Powell.

Napravili su pjesmu koja je, čim ju je Cher prvi put čula, oduševila. No činilo se kao da još uvijek nešto nedostaje, a tada je završnu ideju dala upravo sama Cher. Naime, gledala je televizijsku emisiju na kojoj je jedan glazbenik koristio tzv. vocoder – uređaj koji stvara robotski glas. Nazvala je Dickinsa i pitala može li se to upotrijebiti i na njezinoj pjesmi.

Studio u svome vlasništvu nije imao vrlo skupi vocoder, no imali su sljedeću najbolju stvar – autotune, novi audioprocesor koji je osmišljen godinu ranije. Izumio ga je matematičar dr. Andy Hidebrand.

Prije toga, praksa je bila da se na snimkama glazbenika lijepi spoj njihovih najboljih pokušaja pjevanja, a prije postojanja digitalnog snimanja, to je značilo i doslovno rezanje vrpce i brojne dane provedene u studiju.

S izumom dr. Hidebranda, moglo se poboljšati glas glazbenika, ali i dodati onaj prepoznatljiv „robotski“ glas kakav možemo čuti upravo u pjesmi koju je predstavila Cher.

No osim što je donijela novu tehnologiju, ta je pjesma u sebi nosila i snažnu poruku. Mnogi su njezin značaj uspoređivali s pjesmom I Will Survive Glorije Gaynor.

Baš kao i ta pjesma, Believe je također govorila o ustajanju nakon životnih poraza, o snazi koju svatko od nas ima u sebi čak i nakon teških padova, a napose nakon prekida ljubavne veze.

Stihovi predstavljaju pojedinca koji zna koliko vrijedi i koliko zaslužuje pronaći pravu ljubav te staviti svoj život na prvo mjesto, neovisno o tome što okolina mislila o njemu. Iako se u pjesmi nigdje izrijekom ne spominje LGBT zajednica niti se aludira na nju, postala je gotovo pa njihova himna.

Cher je tako dokazala da izvedbama svojih pjesama može doprijeti baš do svakoga, a to potvrđuje i činjenica što je i danas, čak 21 godinu nakon izlaska pjesme, to još uvijek najprodavaniji singl ženskog izvođača svih vremena u Ujedinjenom Kraljevstvu, zemlji u kojoj je bilo središte diskografske kuće koja je lansirala pjesmu.