Dok šećemo adventskim sajmovima i uživamo u ukusnoj hrani i piću, kupujemo poklone za svoje prijatelje i obitelj ili se uljuljamo u božićne note, često ne razmišljamo o onoj drugoj strani koju blagdani donose mnogima u našem okruženju.

Nedostatak prijatelja, raspadnute ili disfunkcionalne obitelji, prazno gnijezdo, Badnja večer bez ikoga bliskoga na vidiku ili pak osjećaj usamljenosti čak i u sobi punoj ljudi samo su dio onoga što mnogi doživljavaju tijekom prosinca.

To je realnost koja pogađa velik broj ljudi, bez obzira na to jesu li u svojim dvadesetima ili pak već u poodmakloj životnoj dobi. Dok se u reklamama i medijima blagdani uglavnom prikazuju kao vrijeme namijenjeno prijateljima i obitelji, pojedinci to doživljavaju kao iznimno velik pritisak na sebe i svoj život. Svjesni toga da nemaju ono što se prikazuje u javnosti, mišljenja su kako je njihov život manje vrijedan, što, dakako, nije točno.

Usamljenost i samoća nisu sinonimi

Na temu usamljenosti tijekom blagdana osvrnuo se i dr. Andrej Prošev, specijalizant psihijatrije.

Blagdani ne traju vječno i zato si ih nemojte uzimati k srcu.

Prije svega, važno je pojasniti da biti sam i biti usamljen nije jedno te isto. Neka osoba može biti usamljena i kad je okružena drugim ljudima. S druge strane, samoća može biti razlog za ravnodušno ili čak ugodno osjećanje jer mnogi od nas traže tih nekoliko minuta dnevno koje će provesti sami sa sobom. Usamljenost označava emocionalno stanje pri čemu nije toliko važna fizička prisutnost drugih ljudi, nego odsutnost određene osobe, ističe dr. Prošev.

Kako dalje pojašnjava, upravo zbog osjećaja usamljenosti u situacijama kada je ne znaju prepoznati ili se ne žele suočiti s njome, pojedinci imaju „osjećaj praznine“, koji zamjenjuju nečim drugim. U blagdansko vrijeme to je često posezanje za velikim količinama hrane koje ostavljaju štetne posljedice, alkoholnim pićima ili pak neumjerenim kupovanjem.

Usamljenosti često izaziva i osjećaj osobnog neuspjeha te je izvor velikog nezadovoljstva i frustracija. Taj se osjećaj još više povećava u predbožićno vrijeme.

Dok iz svakog kutka grada izbija božićno blještavilo, pojedinci koji se i inače osjećaju usamljeno bilo zbog toga što nemaju nikoga od obitelji ili su nezadovoljni trenutnim životom, u tom se periodu osjećaju još gore. Čini im se kao da se baš svi drugi vesele, dok je njihov život neuspješan. Tom osjećaju pridonosi i nedostatak dnevnog svjetla, što utječe na metabolizam serotonina, poznatog kao „hormona sreće“, napominje dr. Prošev.

Međutim, svaki pojedinac može odabrati hoće li se prepustiti božićnoj melankoliji ili pak sam kreirati svoje blagdane onako kako najbolje može.

Evo što možete učiniti kako biste svoju usamljenost preokrenuli u pozitivno iskustvo.

Nemojte imati nerealna očekivanja

Najgore što si možete napraviti je da unatoč lošim prijašnjim iskustvima i činjenici da znate kakvi su pojedini članovi vaše obitelji, idealizirate blagdane. Ako znate da od određene osobe naprosto ne možete očekivati razumijevanje ili iskaze ljubavi, nemojte sanjati o tome da će se baš ove godine dogoditi nešto drugačije. Dr. Prošev također upozorava na to da se veliki planovi za prosinačka slavlja koje nam je nametnulo društvo vrlo brzo mogu izjaloviti, što na pojedincu može ostaviti posljedice.

Izbjegavajte društvene mreže
Nema goreg osjećaja od onog kada na Badnjak ili Božić pregledavate idilične fotografije na društvenim mrežama, okićena drvca i stolove prepune slastica oko kojih se okupila čitava obitelj, dok vi nemate nikoga s kime biste podijelili svoj Božić.

Došli smo do te faze da svoje nesigurnosti i anksioznost „liječimo“ gledanjem u ekran, upozorava dr. Prošev.

Upravo je zato važno shvatiti da su fotografije na društvenim mrežama vrlo često iscenirane. Ne možete znati što se zaista događa iza određene fotografije i zato si nemojte uzimati k srcu „idilu“ koju vidite na njima. Štoviše, isključite se s društvenih mreža tijekom blagdana.

Pomaganjem drugima pomoći ćete i sebi
Psihologinja Irena Šestak također je svjesna stanja u koje tijekom blagdana upadaju usamljeni ljudi, napose oni bez partnera ili obitelji.

Izbjegavajte društvene mreže i blagdansku "idilu" koju one prikazuju.

Čak i ako nemamo obitelj ili tu jednu posebnu blisku osobu, zasigurno u našem okruženju postoji netko kome je stalo do nas. Imati barem tu jednu osobu, jednog dobrog prijatelja, pravo je blago. No ako vam se čini da i to izostaje u vašem životu, pogledajte oko sebe. Smisao Božića nismo mi, nego drugi oko nas. Oko nas je mnogo bolesnih i usamljenih pojedinaca. Kada njima uljepšamo dan, i sami ćemo se osjećati mnogo bolje. Zato posjetite staračke domove, dječje odjele u bolnicama ili pučke kuhinje. Na tim mjestima možemo dati svoj doprinos i nekome uljepšati blagdane, savjetuje psihologinja Šestak.

Stvorite svoj Božić
Aktivnosti koje psihologinja navodi uvelike mogu pomoći u tome da „preživimo“ blagdane. No uvijek će ostati oni neki kasni sati ili dani kada je moguće da će nas suze dostići. Kako bismo to zbjegli, dobro je okupirati se stvarima koje volimo.

Primjerice, pogledajte dobar film, posvetite se online učenju stranog jezika, priuštite svom kućnom ljubimcu najdužu šetnju ikada, idite na trčanje, pripremite svoje omiljeno jelo. U konačnici, blagdani ne traju vječno.

Pomaganjem drugima, pomoći ćemo i sebi da lakše preživimo blagdane.

Blagdani dođu i prođu i zato je važno gledati dalje od tih nekoliko dana. Nastojmo pronaći mir, a ne se prepuštati melankoliji zbog onoga što nemamo. Uvijek postoje oni koji imaju mnogo manje od nas, samo je potrebno pogledati svoju okolinu i dati dio sebe drugima, bilo putem osmijeha, tople riječi ili stiska ruke. To je i smisao Božića – sebe darovati drugima, zaključuje Irena Šestak.