Kada netko živi u gradu koji ima više kišnih dana nego London, inspiracija za izradu predmeta s tim motivom dolazi sama. No Hana Tudor otišla je korak dalje i osmislila oblake od vune za koje se čini kao da su se spustili ravno s neba u naše interijere.
Ideja je Riječanki Hani, ljubiteljici nevera i olujnog juga, došla sasvim slučajno, a prve je oblake izrađivala od vate, sve dok joj mama nije ukazala na višak vune koji bi mogla iskoristiti. Tako su nastali njezini jedinstveni oblaci i brend naziva Runo.
Moj tata vlasnik je OPG-a i između ostalog uzgaja ovce čiju vunu koristim za oblake, koja bi u protivnom bila bačena. Projekt nije bio osmišljavan kao nešto što je moderno i što bi se moglo svidjeti publici, ali tako se dogodio. Nadala sam se da će moj rad biti prepoznat, ali mi je koncentracija bila usmjerena na proizvod. Javnost tek sad dolazi u kontakt s njima. Tek sada razmišljam o marketingu, proizvod postoji već neko vrijeme, a brendiranje je mlada ideja, započinje svoju priču.
Zanimalo nas je i kako nastaje jedan čarobni oblak.
Nakon što je runo ošišano, vunu iskuhavam i perem do desetak puta, ovisno o njezinom stanju. Dok se jedna tura pere, drugu, dok je suha, raščešljavam, razvlačim, čistim od grančica, zemlje i ostalih stvari koje su se uhvatile za runo ovce. Kad je vuna oprana, stavim ju sušiti i tada odlučujem je li dovoljno bijela ili ju treba još koji put isprati.
Potom bojim vunu, i to svaki oblak pojedinačno. U međuvremenu, ako sam već skupila stakalca s plaža koja oponašaju kapljice kiše, izrađujem kišu od stakalaca ili pripremam i ravnam žicu, ovisno o proizvodu koji ću napraviti. Kad je priprema dovršena, u bazu oblaka pričvršćujem i ušivam kišu, što je zbog postizanja ravnoteže tehnički najzahtjevniji dio procesa, pojašnjava nam Hana.
Još se i danas sjeća prvog oblaka koji je napravila.
Bio je napravljen od vate s rijetkom kišom od stakalaca. Onda sam, da ne bude potpuno bijeli, umočila kist u vodene bojice i imitirala tamnije utore i svjetlija ispupčenja. Sladak je, amaterski, ali je meni posebno lijep jer vidim u njemu neopterećenost izrade.
Vunu pere nekoliko puta, a tek potom oblikuje oblake i boja ih.
Kako kaže, nadahnuće ju je možda počastilo idejom, no tajna ovakvih proizvoda je u radu, disciplini i dovršavanju. Čak i kada misli da je gotova, nerijetko još mijenja detalje na svojim oblacima. No sve se to itekako isplati jer su kupci i više nego zadovoljni viđenim.
Ljudi su uglavnom oduševljeni idejom, a meni je zbog toga izuzetno drago. Zadovoljna sam i ponosna na ideju oblaka i njihove izvedbe. Brend je još jako mlad, ali ljudi pozitivno komentiraju moj rad, kaže.
I upravo zato ne namjerava stati. Iz njezine će radionice, nada se, izaći još mnogo šarenih oblaka.
Zasad su moji oblaci udomljeni u obiteljske domove i poslovne prostore, a nadam se ostvariti suradnju s ugostiteljima – hotelima, salama za vjenčanja, restoranima. Svaki je od mojih oblaka dojmljiv dekorativni predmet, ali treba im dati prostora, objesiti ih na dovoljno visokom mjestu nad širokom površinom tako da se u njima može uživati s razdaljine, a da im se može i prići. Zato mislim da su ugostiteljski objekti idealni za moje oblake, zaključuje Hana Tudor.
Detalje o njezinim proizvodima možete naći na društvenim mrežama brenda Runo. Nabavite jedan samo svoj oblak.
