Otvaram oči. Protežem se u krevetu, palim svjetlo, uskačem u papuče i krećem prema aparatu za kavu. Pet je sati ujutro. Zašto sam tako rano budna? Zato što se gotovo svaki dan, ponekad čak i vikendom, budim oko pet sati. I to svojom voljom. Najčešće bez budilice.
Vjerujem da je navika ostala još iz gimnazijskih dana. Naime, tada sam se budila u pet kako bih se spremila do šest i krenula prema autobusu. Nastava u mojoj gimnaziji počinjala je u 7 sati i 10 minuta. I dok je velik broj mojih kolega iz razreda jedva držao oči otvorenima, pogotovo na nastavnim predmetima koji nam nisu bili omiljeni, moram priznati da to meni i nije bio neki problem.
Tijekom studentskih dana djelomično sam zadržala istu naviku, no itekako sam se opustila tijekom ljetnog odmora. Ipak, na prvom radnom mjestu nakon stjecanja diplome stara navika se vratila i uglavnom sam bila među prvima u zbornici. U međuvremenu su se poslovi promijenili, no navika buđenja vrlo rano ujutro ostala je prisutna.
Zašto se budim tako rano?
Kada kome spomenem u koje se vrijeme budim, iako trenutno imam fleksibilno radno vrijeme i mogla bih ga u potpunosti preokrenuti, nailazim na, najblaže rečeno, čuđenje. Ljudima naprosto nije jasno „zašto si to radim“, zašto ne odspavam duže i kako uopće u pet ujutro imam energiju za bilo što.
Uspješni ljudi poput Stevea Jobsa, Oprah Winfrey, Marka Wahlberga, olimpijke Caroline Burckle, Elona Muska, Michelle Obame i brojnih drugih bude se prije šest sati ujutro.
No ja sam upravo tada najproduktivnija. I ovaj tekst pišem u rane sate, dok svi oko mene još uvijek spavaju te se tek tu i tamo čuje pokoji auto. Do sada sam si pripremila kavu, smoothie od banane, napisala jedan tekst, krenula na drugi, poslala nekoliko e-poruka, napravila planove obveza koje moram napraviti za svoje buduće projekte, preuzela zadatke lektoriranja, provjerila imam li sve za sastanak na koji moram za nekoliko sati, a nakon što napišem ovaj tekst, krećem i na trčanje, svojispušni ventil. Potom se vraćam obvezama.
I upravo me to motivira da se svakog dana rano budim. U nekoliko sati napravim više nego ponekad tijekom cijelog dana. To je vrijeme u kojem još uvijek nisam primila nikakve neugodne vijesti, u kojem još ništa nije pošlo po zlu i, ono najvažnije, vrijeme u kojem vlada tišina koja mi je potrebna za učinkovit rad.
Kada sam prije nekoliko mjeseci dublje ušla u istraživanje problematike ranog buđenja, shvatila sam da u tome nisam sama. Štoviše, brojni uspješni ljudi poput Stevea Jobsa, Oprah Winfrey, Marka Wahlberga, olimpijke Caroline Burckle, Elona Muska, Michelle Obame i brojnih drugih bude se prije šest sati ujutro. U mnogim su intervjuima rekli da se tada osjećaju najviše svojima, najučinkovitijima i spremnima za uhvatiti se ukoštac sa svime što je pred njima. To je vrijeme u kojem osjećaju da imaju kontrolu nad svojim životom.
Da je to uistinu tako, potvrdila su i brojna međusobno nepovezana znanstvena istraživanja.
Biolog sa Sveučilišta Harvard Christoph Randler još je 2008. godine u svojim istraživanjima došao do zaključka da su ljudi koji se ranije bude više proaktivni. To su ljudi koji će na testovima potvrditi da se slažu s rečenicama poput „Osjećam se spremnim uhvatiti se ukoštac s mogućim problemima“ i „Znam što želim i kako to postići“. Randler je također zaključio da osobe koje se ranije bude učinkovitije rješavaju probleme koji se mogu pojaviti kasnije tijekom dana, i to ne samo one osobne prirode nego i one koji iskrsnu u timskom radu.
To je vrijeme u kojem još uvijek nisam primila nikakve neugodne vijesti, u kojem još ništa nije pošlo po zlu i, ono najvažnije, vrijeme u kojem vlada tišina koja mi je potrebna za učinkovit rad.
Prema internetskom portalu časopisa Forbes, istraživanja s drugih američkih sveučilišta pokazala su da su osobe koje se ranije bude često bolje raspoložene, spremnije na dogovore i zadovoljnije radnim danom, dok su „noćne ptice“ često depresivne, iako ih se smatra vrlo kreativnima i inteligentnima.
Kako uopće početi ranije se buditi?
Dakako, poznajem one kojima je rano buđenje jednako najvećoj noćnoj mori. Dok ja ovo tipkam, u sobi do mene spava moj zaručnik koji ni nakon toliko godina provedenih sa mnom sȃm nikada ne bi dobrovoljno ustao u pet sati ujutro. Iako poštuje moje vrijeme, sam to ne prakticira. Jasno, ne bi ni mogao kada na spavanje odlazi nakon ponoći.
I upravo je to ono najvažnije – da biste uopće mogli rano se buditi, iskoristiti svoju kreativnost u jutarnjim satima i uhvatiti se ukoštac sa svime dok drugi još spavaju, morate otići na počinak u razumno vrijeme. Ljudskom organizmu potrebno je barem sedam sati sna. I sama itekako osjećam zdravstvene posljedice ako si slučajno ne omogućim dovoljno sna i ako sam kronično umorna.
Također morate imati na umu to da se nećete moći odjednom probuditi dva sata ranije nego inače. To je proces koji zahtijeva postupnost. Dajte si određeni period u kojem ćete se buditi prvo 15 munuta ranije nego inače, a potom povećavajte minutažu.
Osobe koje se ranije bude, učinkovitije rješavaju probleme koji se mogu pojaviti kasnije tijekom dana. Spremije su za dogovore i boljeg raspoloženja od "noćnih ptica".
Jednom kada se probudite, morate imati jasan plan toga što uopće želite raditi. Večer ranije odlučite što želite raditi. Možda ste sami u stanu pa možete detaljno počistiti stan prije odlaska na posao. Možda želite vježbati, otići na trčanje ili odvesti psa u šetnju. Možda napokon želite prionuti pisanju knjige čije je prvo poglavlje već mjesecima u tamnoj mapi na najudaljenijem kutku računala.
Što god to bilo, morate imati neki plan kako biste se nakon njegova izvršenja zaista osjećali dobro. Pokušajte provoditi ovaj plan barem 21 dan. Naime, da bi nam neka radnja postala navika, potrebno ju je provesti barem 21 put.
Ako vam ne uspije od prve, nemojte biti strogi prema sebi. Pronađite ono što vam najviše odgovara i radite na tome. Prilagodite tempo sebi, svojem organizmu i svojim obvezama.
