Ljetne olimpijske igre 2024. godine na samom su završetku i mnogi rekapituliraju događanja na najvažnijoj svjetskoj sportskoj manifestaciji. Pariz se stvarno potrudio, jedne šarmirao, a druge šokirao.
Svakako će ostati upamćen kao dojmljiv domaćin, a jedan od najmoćnijih trenutaka na ovom izdanju Olimpijskih igara servirao nam je na samom početku.
Uoči ceremonije otvaranja, naveliko se šuškalo da će je svojim prisustvom uveličati Celine Dion, legendarna kanadska pjevačica. Bila je to neočekivana i emotivna vijest za sve obožavatelje Celine jer su samo mjesec dana prije otvaranja prvi put imali priliku vidjeti kako izgleda njezina borba za zdravlje i – glas.
U dokumentarnom filmu "I Am: Celine Dion“ redateljice Irene Taylor, bez suzdržavanja je pokazala kako živi s dijagnozom sindroma ukočene osobe.
Rijedak autoimuni neurološki poremećaj 2022. joj je službeno dijagnosticiran, ali priznala je kako je godinama prije toga osjećala i često ignorirala simptome, sve do trenutka kada to više fizički nije mogla.
Njezin sindrom manifestira se kroz ukočenost koja nastaje uslijed nekontroliranog grčenja mišića, a ono može biti toliko jako da dolazi do lomljenja kostiju. To se dogodilo i Celine koja je zbog jakih grčeva slomila nekoliko rebara.
Koliko god bio težak i bolan, niti jedan fizički simptom nije ju pogodio više od činjenice da zbog svoje dijagnoze više ne može pjevati kao nekad. Moj glas je bio dirigent mog života, rekla je u dokumentarcu i u suzama pokazala kako joj bolest više ne dopušta da kontrolira glasnice.
U najtužnijem dijelu filma, isprva obeshrabrena Celine uspijeva snimiti pjesmu u studiju i napokon dobije toliko potrebnu dozu nade, a potom doživi težak napad bolesti. Prizor zgrčene glazbene dive koja doslovno cvili u suzama jer može komunicirati samo stiskom ruke lomi srce.
Mnogi bi na njenom mjestu odustali od karijere. Istina, Celine više ne mora pjevati, ali ona to želi.
Imam dvije opcije. Ili ću trenirati kao sportaš ili ću se ugasiti i onda je gotovo, bit ću doma, slušati svoje pjesme, stajati ispred svog ogledala i pjevati sama sebi.
Odabrala sam raditi sa svim svojim tijelom i dušom, od glave do pete, sa svojim medicinskim timom. Želim biti najbolja što mogu biti. Moj cilj je opet vidjeti Eiffelov toranj, rekla je u travnju u intervjuu za francuski Vogue.
Četiri mjeseca kasnije ukazala se na Eiffelu, poput feniksa koji se uzdiže iz pepela, i zapjevala "Himnu ljubavi" Edith Piaf.
Daleko od olimpijskih borilišta, glazbena diva demonstrirala je pravo značenje sportskog duha i održala obećanje dano u dokumentarcu: Ako ne mogu trčati, hodat ću. Ako ne mogu hodati, puzat ću. Ali neću stati.
