Rođen na današnji dan 1930. godine, ovaj glumac, redatelj, scenarist i producent proslavio se ulogama u vesternima, kao i onima u kojima je glumio opasne momke, no potom se okrenuo nečemu potpuno drugačijem – stvaranju filmova u kojem su junakinje snažne, samostalne, nadasve hrabre i odlučne žene.
Iako je u brojnim intervjuima rekao da mu nije bila namjera profilirati se kao feministički redatelj, nego je jednostavno samo htio stvoriti više uloga za žene koje neće biti u pozadini, činjenica je da je snažno utjecao na holivudsku produkciju i čitavu američku kinematografiju kada je u pitanju portretiranje žena.
Francesca, Maggie i Christine utjelovljuju snažne žene koje nikada nećemo zaboraviti.
Njegove junakinje izlaze iz patrijarhalnih okvira, a svaka od njih toliko je posebna da nakon gledanja filma zauvijek ostaje dio nas.
Iz njegove bogate karijere izdvojili smo tri junakinje koje je „stvorio“ i zauvijek ih upisao u najsvjetlija postignuća kinematografije našeg doba, a s nekima od njih odglumio je i glavnu mušku ulogu. To su Francesca Johnson, Maggie Fitzgerald i Christine Collins.
1. Francesca Johnson (Mostovi okruga Madison)
Ljubav Francesce Johnson (Meryl Streep) i Roberta Kincaida (Eastwood) jedna je od onih kojih se uvijek rado prisjećamo te svakako jedna od najsnažnijih ikada zabilježenih na filmskom platnom.
Film Mostovi okruga Madison, temeljen na istoimenom romanu Roberta Jamesa Wallera, podsjetio nas je na to da ljubav i strast nisu nešto što se događa samo mladima. Maestralna gluma dvoje holivudskih velikana dočarala nam je jedan sasvim slučajan susret za koji se opet čini da je možda bio i sudbinski predodređen.
Radnja, smještena u ruralnu Ameriku tijekom šezdesetih godina 20. stoljeća, prati Francescu, požrtvovnu majku i kućanicu koja je u mladosti stigla u Ameriku sa svog voljenog talijanskog otočića u potrazi za američkim snom.
Taj san nikada nije pronašla, no zato se susret s fotografom Robertom čini kao djelić toliko potrebnog ponovnog buđenja i otkrivanja same sebe. Ugostivši Roberta u svome domu, između njih se počinje stvarati neraskidiva veza i osjećaji na koje nijedno nije imuno.
Francesca u tih nekoliko dana prvi put sebe stavlja na prvo mjesto, daleko od uloge supruge i majke.
U tih nekoliko dana s Robertom ona je samo žena, samo Francesca. Jedna rečenica koju izgovara u filmu savršeno utjelovljuje sve što joj je tih nekoliko dana prolazilo glavom. Ponašala sam se kao neka druga žena, no istodobno nikada nisam bila više svoja nego tada, kaže.
U tome se vidi i to da susret s Robertom nije doživljavala kao preljubništvo, nego se u to dala cijelim svojim srcem, a to je pamtila do kraja života.
Donijevši na kraju možda i najtežu odluku, a to je ona da će nastaviti živjeti kao i do sada, u predanoj ulozi majke, supruge i kućanice, svakako je slomila vlastito srce, ali i pokazala veliku hrabrost i odanost svojoj obitelji.
2. Maggie Fitzgerald (Djevojka od milijun dolara)
Sasvim drugačija od Francesce, no opet vrlo hrabra i neponovljiva, svakako je Maggie Fitzgerald (Hilary Swank) iz filma Djevojka od milijun dolara.
Maggie život nije mazio. Kako je vrlo rano shvatila da na članove svoje obitelji ne može računati, dala je obećanje samoj sebi da će si sama osigurati egzistenciju te da više nikada neće ovisiti ni o kome.
Eastwood je snažno utjecao na holivudsku produkciju i čitavu američku kinematografiju kada je u pitanju portretiranje žena.
Svu svoju frustraciju iskaljuje boksanjem u dvorani, iako je muškarci ismijavaju, a jednog dana u njezin život ulazi Frank Dunn (Eastwood), istrošeni boksački trener koji je zauvijek izgubio kontakt sa svojom kćeri i kojeg je društvo izopćilo.
Sasvim slučajno postaje njezin trener, ali njihov se odnos razvija u mnogo više od toga – jedno drugome postaju obitelj koju zapravo nemaju.
Maggie je junakinja koja ne posjeduje samo očitu fizičku snagu i odlučnost nego i veliku hrabrost u želji za mijenjanjem svog života, nizanjem pobjeda i stvaranjem financijske sigurnosti koju nikada ranije nije imala.
U njoj je Eastwood stvorio neponovljiv lik koji se istodobno razvija izvan patrijarhalnih okvira, ali i prihvaća tuđu pomoć kada joj je ona očajnički potrebna.
Njezin lik pomiruje fizičku i psihičku snagu, potrebu za ljubavlju, prihvaćenosti i stvaranjem nečega velikog što će utjecati na brojne živote.
3. Christine Collins (Zamjena)
Film u kojem Eastwood nije odigrao glavnu mušku ulogu, ali ga je jednako briljantno režirao kao i ostale na našem popisu, svakako je Zamjena (Changeling).
Angelina Jolie utjelovila je Christine Collins, ženu iz dvadesetih godina 20. stoljeća, koja jednog dana, po povratku kući, shvaća da je nestao njezin devetogodišnji sin. I tada počinje noćna mora za tu samohranu majku.
Naime, nakon nekoliko mjeseci potrage policija pronalazi dječaka koji odgovara opisu Christineina sina. Iako mu zaista neopisivo sliči, majka zna da to nije njezin sin i kreće u borbu za istinom.
Nakon što dobije potvrdu i od učitelja i od stomatologa svog sina da pronađeni dječak nije njezin, obrati se medijima, a zbog toga je vlasti strpaju u psihijatrijsku bolnicu u kojoj je čeka mučenje.
Film je temeljen na istinitom događaju koji je potresao kalifornijski pravni sustav, koji je u sebi utjelovio borbu protiv nasilja, političke korupcije, obespravljenost žena, smještanje u psihijatrijske ustanove, ali i nevjerojatno snažnu junakinju koja se ne boji boriti protiv patrijarhata i sustava vladajućih.
Christine je svakako najtragičnija junakinja na našem popisu, no pokazuje da majčina ljubav nema granica.
U njoj je Eastwood stvorio primjer žene koja neće pristati na ono što joj se kaže, koja neće dopustiti da je gaze „velike ribe“ i koja će se i posljednjim atomom snage boriti za svoje dijete i istinu.
