Početkom 1971. godine Coco Chanel je posljednji puta izašla iz svog pariškog stana u ulici Rue Cambon 31. Premda se već 44 godina njime ne šire mirisne note Petice, još uvijek je žila kucavica jednog od najmoćnijih modnih carstava

Ovaj stan nije simpatični retro vremeplov niti strogo muzejsko okruženje, već još uvijek vrlo živo vrelo ideja koja je dizajnerica (ne)svjesno ostavila na trećem katu pariške zgrade osiguravajući tako svoju besmrtnost.

Svaki komad nakita s potpisom Chanela, modni dodatak, parfem te unikatna majstorija iz mašte Karla Lagerfelda oživljenima stotinama ruku najvještijih pariških krojačica i zanatlija, sve to sadrži DNK ove stilsko-modne kapsule.

SVA CARSTVA MODNE KRALJICE
U njoj se vole Istok i Zapad, nadopunjuju se opojni Orijent i venecijanski barok. Bizant se isprepliće s kršćanskim simbolima, a jedinstvenom miksu stoljeća i stilova dobru energiju i simetriju osiguravaju motivi životinja u paru: deve, srna i jelen te prije svega moćan lav u čijem je horoskopskom znaku Coco i rođena.

Oni koji su ispijali čaj na udobnom trosjedu nisu bili prolazni pariški pozeri već kreativci čije su ideje okretale umjetnost naopačke, baš kao što je i ona to učinila sa svijetom mode

Orao je i s obje strane oktogonalnog ogledala smještenog u predvorju koje otkriva oblik najpoznatije bočice svih vremena - bočice Chanela 5. U paru su i dva živopisna venecijanska morčića - jednog od njih dizajnerica je pozdravljala pri ulasku, a drugoga pri izlasku iz stana.

Ovaj stan široke nomadske duše čuvaju kipovi Bude i Bogorodice dopremljene iz samostana u Aubazineu u čijem je sirotištu Gabrielle provela 7 godina života. U svakoj se sobi nalazi kamin, jer ona nikako nije voljela prohladne prostorije kao niti miris hrane u stanu, te raskošni lusteri rađeni prema njezinim idejama.

Onaj u salonu osim što zavodi estetikom i blještavilom, brojkom 5 isprepletenom s motivom dvostrukog C, kao i poludragim kamenom 'pozitivne energije' ametistom, iz ptičje perspektive čuva dizajnericu i njezine goste.

Jedan od njezinih gostiju bio je i modni dizajner Hubert de Givenchy koji je jedan otpali kristalni ukras stavio u pozlaćenu skulpturu žabe otvorenih usta. Ovaj azijski simbol sreće i dan danas čuva 'odmetnuti' kristal.



Oni koji su ispijali čaj na udobnom trosjedu s potpisom modne vizionarke nisu bili prolazni pariški pozeri već kreativci čije su ideje okretale umjetnost naopačke, baš kao što je i ona to učinila sa svijetom mode.

Pablo Picasso, Jean Cocteau i Igor Stravinski tek su neki od onih koji su se naslanjali na jastučiće prošivene motivom kasnije oživljenim na kultnim 2.55 torbicama. Salvador Dali prilikom jednog od posjeta nije stigao praznih ruku, već je donio poklon s vlastitim potpisom kao stvorenim za stan sa Chanelovim potpisom – jednostavnu sliku sa stapkom pšenice na crnoj podlozi.

Jer pšenica je još jedan ‘čuvarkuća’ kojim je Coco štitila svoj stan. Dizajner nakita Robert Goossens upotrijebio ju je za bazu staklenog stolića koji je otkrivao zlatni snop ovog skromnog i moćnog pokretača života.



Uz višeprisutni zlatni klas veliku pažnju dobio je i jedan cvijet, poput snijega čista i bijela kamelija. Coco ju je voljela ne samo zbog njezine jednostavnosti i ljepote već i zbog toga što nema mirisa koji bi se mogao ‘sudarati’ s mirisom žene.

Crna je boja lakiranih stolića koji su se 'preselili' na pakiranje kozmetičkih proizvoda s njezinim potpisom. To je i mala crna haljina i boja koja, kako je Coco i sama rekla, pobjeđuje sve

Osim što je posuta po čarobnim koromandelima ovaj, prema istočnjačkim vjerovanjima, simbol dugovječnosti poput buketa ukrašava luster u radnoj sobi.

Jedan od najrasprostranjenijih ukrasa u stanu upravo je koromandel, drveni preklopni zaslon porijeklom iz Kine čiji su ugravirani crteži prekriveni sa čak 30 slojeva laka. Jednim od njih odjenula je zidove u svojoj radnoj sobi stvarajući tako najluksuznije tapete.

Njima je skrivala i vrata u stanu, ali takvim je samo njoj vidljivim pregradama željela sakriti svoje nesretno djetinjstvo te poput feniksa s kineskih zaslona stvoriti novi život. Ali novo ime, nova žena, njezina intimna četiri zida i modni imperij bili su obojani upravo bojama njezinog djetinjstva.

ČETIRI BOJE MODNOG CARSTVA

Bijela je bila haljina za prvu pričest, poklon njezina oca koji ju je s 12 godina ostavio u sirotištu kao i kolari na haljinama redovnica čijoj brizi je bila prepuštena. U svom novom svijetu bjelinu je oživjela u biserima, uvijek prisutnim motivom kamelije i tvidu korištenim za legendarne kostime.



Crna je bila boja često besanih noći kao i odora časnih sestara, ali i modne revolucije s logom dvostrukoga C. To je boja njezinih lakiranih stolića u blagovaoni koji su se 'preselili' na pakiranje kozmetičkih proizvoda s njezinim potpisom. To je i mala crna haljina i boja koja, kako je i sama rekla, pobjeđuje sve.

Na petoj stepenici pri izlasku iz stana, na mjestu s kojeg je vidjela sve i s kojeg je nije vidio nitko, Coco Chanel je promatrala revije koje su se svakog dana u 15 sati odvijale u trgovini

Zlatom su obojane relikvije samostana njezinog sirotišta, zidovi njezinog stana te brojni kućni talismani. Zlatni je i lanac na remenu kultnih torbica te gumbi na kostimima.

Crvena kao boja energije i strasti za životom kojom se punila tijekom svojih 'sivih godina' također je obilježila torbice i - ruž. Zbog prije nikad viđene crvene podstave žene su lakše pronalazile predmete u omiljenom modnom dodatku, a šik usnama davale do znanja da više nisu sramežljive i plahe dame.

Bež je boja pijeska rodnog Saumura, Deauvillea u kojem je otvorila svoju prvu trgovinu baš kao i obožavanog venecijanskog Lida. Topla je to boja osunčanog tena žene u haljini bez korzeta.

Tepihom boje pijeska obloženo je art deco stubište koje je spajalo trgovinu, stan i krojački salon. Na petoj stepenici pri izlasku iz stana, na mjestu s kojeg je vidjela sve i s kojeg je nije vidio nitko, Coco Chanel je promatrala revije koje su se svakog dana u 15 sati odvijale u trgovini.

Tim se stubištem po posljednji puta spustila 10. siječnja 1971. u večernjim satima kako bi se uputila prema Ritzu. Tamo je bila jedina prostorija koja je nedostajala u stanu – njezina spavaća soba. U toj bijeloj sobi u noći 'boje koja pobjeđuje sve' – sve boje su se stopile u jednu.

Još lakše do inspiracije uz omiljene teme. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju