Istraživanja su pokazala da se tijelo sastoji od više bakterija nego stanica. Čini se kao da smo više bube nego ljudi! Ti trilijuni bakterija čine tzv. mikrobiom. Najveći dio tih bakterija nalazi se u našim crijevima, katkad ih se naziva mikrobioti i one imaju mnogostruke uloge u održavanju našeg zdravlja.
Crijeva dakle imaju niz uloga, a ne samo kao što se prije smatralo, da samo sudjeluju u probavi. Istraživanja su pokazala da su ona glavni igrači u regulaciji upale i imuniteta.
Zdrava crijeva sastoje se od različitih vrsta bakterija kod različitih ljudi i ta različitost omogućuje da se osjećamo dobro. Dođe li do promjene u toj različitosti mikrobiota, to je onda disbioza, koja može doprinijeti nastanku bolesti.
Nismo svjesni našeg razmišljanja crijevima, no taj sistem proizvodi oko 95 posto serotonina i 50 posto dopamina koji se nalaze u našem tijelu
Stoga je mikrobiom u posljednje vrijeme u fokusu mnogih istraživanja, koja na novi način nastoje razumjeti autoimune i gastrointestinalne poremećaje, pa i poremećaje mozga. Naš mikrobiom je osjetljiv i kako smo tijekom života izloženi stresu, toksinima, različitim kemikalijama, nekim dijetama ili čak i vježbanju, naš mikrobiom fluktuira od dobrog do lošeg.
Naši crijevni mikrobioti igraju značajnu ulogu u našem fizičkom i psihičkom zdravlju putem njihove vlastite neuralne mreže, tzv. crijevni živčani sustav (enteric nervous system,ENS). To je kompleksni sistem od oko 100 milijuna živaca koji su smješteni u sluznici crijeva. Taj ENS sistem, katkad nazivamo "drugi mozak", a on nastaje iz istog tkiva kao i centralni živčani sustav, te ima i strukturne i kemijske sličnosti s mozgom.
Procjenjuje se se da imamo 400 do 600 milijuna neurona (živčane stanice) u našim crijevima, a to je više od tri puta više neurona nego što ih ima u mozgu štakora.
Mi nismo svjesni našeg razmišljanja crijevima, no taj sistem proizvodi oko 95 posto serotonina i 50 posto dopamina koji se nalaze u našem tijelu.
A savršeni sklad hormona, neurotransmitera i električnih implusa koji putuju živčanim putovima, a koji uključuju endokrine, imune i neuralne putove, omogućuje jasnu komunikaciju između oba "mozga".
Nedostatak vitamina D i E
Kad shvatimo kako tijesno crijeva i mozak komuniciraju i surađuju, postaje očito da emocionalni i psihološki faktori mogu izazvati simptome u crijevima, tako da se često, bez jasnog fizičkog uzroka, jave problemi sa crijevima. To su tzv. fukcionalni gastrointestinalni poremećaji u kojima psihološki faktori mogu uzrokovati poremećaje u pokretanju i kontrakciji crijeva, uzrokujući upalu, bolove i druge crijevne simptome. Očito je da se te funkcionalne gastrointestinalne poremećaje ne može liječiti bez da uključimo analizu i liječenja psiholoških faktora.
A s druge strane, loše zdravlje gastrointestinalnog trakta, povezano je često s neurološkim i neuropsihijatrijskim poremećajima. Poremećaji gastrointestinalnog trakta nađeni su kod bolesnika koji boluju od multiple skleroze, Parkinsonove bolesti i kod autizma. To je na neki način povezano s pro-upalnim stanjem koje je nastalo kao rezultat crijevne disbioze. Neka istraživanja pokazala su povezanost između promjena u crijevima koje nastaju s dobi i Alzheimerove bolesti.
Emocionalni i psihološki faktori mogu izazvati simptome u crijevima, tako da se često, bez jasnog fizičkog uzroka, jave problemi sa crijevima
Najnovija istraživanja govore u prilog da bi se i depresija mogla smatrati upalnim poremećajem koji nastaje u okviru lošeg zdravlja crijeva. U nekim istraživanjima na eksperimentalnim životinjama pokazano je da izazivanje promjena crijevnih mikrobiota može dijelom izazvati poremećaje koji se vide kod anksioznosti i depresije.
Ta nova istraživanja mogu objasniti zašto veći nego normalno postotak ljudi koji imaju sindrom iritabilnog kolona (irritable bowel syndrome IBS) i funkcionalne probleme crijeva razvijaju depresiju i anksioznost. To je posebno značajno jer preko 30 do 40 posto populacije ima u određenom smislu, funkcionalne probleme crijeva – objašnjava dr. Jay Pasricha, direktor Centra za Neurogastroenterologiju Sveučilišta John Hopkins iz Baltimorea. On također navodi da aktivnost u probavnom traktu može utjecati i na kognitivne funkcije ( razmišljanje i pamćenje), no u tom području treba još dalje istraživati. Također je važno otkriti kako aktivnost gastrointestinalnog trakta utječe na metabolizam, povećavajući ili smanjujući rizik nastanka bolesti kao što je na primjer šećerna bolest tipa 2.
Zdravlje našeg mozga ovisi o nizu elemenata životnog stila koji utječu na zdravlje crijeva, uključujući u najvećoj mjeri prehranu, uz redukciju prevelike količine šećera i drugih rafiniranih ugljikohidrata i uzimanje probiotika.
Smatra se naime da većina 'zapadnjačkih' programa prehrane sadrže nedovoljne količine vitamina, drugih hranjivih tvari i masnoća potrebnih za zdravlje mozga. Dr Wahls, koja je zagovornik tzv. Paleo prehrane, smatra da mnogi bolesnici s multiplom sklerozom imaju genetsku predispoziciju prema agresivnom imunološkom odgovoru na gluten, kazein (protin iz mlijeka) i protein iz jaja.
Studije su pokazale povezanost celijakije, bolesti koju obilježava intolerancija na gluten, i multiple skleroze. Celijakija i multipla skleroza obje spadaju u autoimune bolesti, a celijakija može uzrokovati neurološke simptome nalik onima iz okvira multiple skleroze.
U trenutku promjene načina prehrane ne treba očekivati trenutni rezultat. Dapače, opisuje se ponekad i dosta težak period adaptacije na novi režim. Nutricionisti savjetuju uključenje svih članova obitelji u program prehrane kako bi se olakšao period tranzicije, a kasnije pojednostavnila i obaveza pripremanja hrana, što svakako utječe na dugoročniji plan pridržavanja pravilima prehrane i boljem rezultatu. Prva dva tjedna su najteža, ali nakon njih slijedi povećanje energetskog statusa, mentalna oštrina, smanjenje umora i prava borba sa simptomima.
No, kako stvari ne bi bile toliko jednostavne, studije su pronašle i nedostatak Paleo prehrani. Istraživanja, doduše na malom broju ispitanika, su pokazala da strogo pridržavanje ovom režimu prehrane može uzrokovati nedovoljan unos vitamina D i E. Stoga, potreban je oprezan i educiran pristup promjeni prehrane i životnog stila.
U trenutku promjene načina prehrane ne treba očekivati trenutni rezultat
Nažalost, ne postoji znanstveni dokaz da se prehranom može zaustaviti ili izliječiti bolest poput multiple skleroze. Postoje pojedinci koji su pokušali ovakav plan prehrane, a njihovo zdravstveno stanje se nije poboljšalo. Usprkos tome, znanstvenici tvrde da je ovakav pristup prehrani zdrav za svakoga, uključujući osobe oboljele od multiple skleroze. Smanjenje unosa količine šećera i procesirane hrane, redukcija rafiniranih ulja i povratak na izvorne masnoće je svakako zdravo. Poznati su i priznati pozitivni učinci ribe, orašastih plodova, koštunjavog voća i povrća na zdravlje.
Mnogi zapadnjaci uvjereni su da se dobro hrane, ali znanost pokazuje drugačije. Zapadnjačka prehrana se sastoji od malo voća i povrća, a iz žitarica smo maknuli minerale i vlakna.
Osim toga, svi smo donekle skloni procesiranim prehrambenim proizvodima. Danas je gluten namirnica u središtu pažnje. Iako on sigurno nije krivac za sve bolesti, postoje znanstveni dokazi o njegovoj štetnosti.
ZABLUDA O PŠENICI
Osim glutena, u pšenici ima i drugih tvari koje bi trebali izbjegavati neovisno o glutenu. Pšenica je zrnata žitarica, a njena kalorijska vrijednost dolazi pretežno iz ugljikohidrata. Osim glutena, pšenica sadrži još nekoliko problematičnih proteina poput aglutinina i inhibitora (tripsin) amilaze. Ovi proteini uzrokuju probleme drugačije od problema povišene razine šećera u krvi uzrokovanog ugljikohidratima iz pšenice. Obroci bogati pšenicom (posebno ako je rafinirana) crpe iz nje najveći dio kalorija, stoga mogu uzrokovati metaboličke poremećaje poput oscilacije šećera u krvi.
Treba znati da su takvi metabolički poremećaji svojstveni svim oblicima prehrane bogate ugljikohidratima, a odnose se na osobe koje konzumiraju velike količine pšenice. Ovdje je riječ o sasvim drugačijoj listi problema koje uzrokuje pšenica i njezini proteini. Ove smetnje mogu biti relevantne i za ljude koji jedu male količine pšenice, kao i za one koji dobro podnose ugljikohidrate.
Zabluda je da je pšenica zabranjena samo osobama s celijakijom. Iako je to najpoznatiji poremećaj vezan uz pšenicu, on predstavlja autoimunu reakciju izazvanu glutenom, a liječi se bezglutenskom dijetom. Oko jedne trećine stanovništva ima genetsku predispoziciju za razvoj celijakije, ali samo 1 do 3 posto obolijeva. Za sada se ovi podaci objašnjavaju crijevnim mikrobiomom.
Zadnje vrijeme se sve više govori o NCGS – non-celiac gluten sensitivity, ne-celijačnoj osjetljivosti na gluten. Osim toga, prisutan je problem preklapanja drugih pšeničnih proteina, aglutinina i inhibitora amilaze, koji se razlikuju od glutena i na koje može postojati osjetljivost neovisno o glutenu. Znači, pšenica je puno više od glutena.
Upala je odgovor organizma na ozljedu, a pšenični proteini su iritanti i u crijevu uzrokuju upalni odgovor. Najpoznatija je upala uzrokovana glutenom kod osoba s celijakijom ili onih preosjetljivih na gluten.
Međutim, upala uzrokovana pšenicom se pojavljuje kao problem i kod osoba koje nisu osjetljive na gluten. Inhibitori tripsin amilaze mogu uzrokovati upalni imunološki odgovor u gastrointestinalnom traktu stimulacijom imunoloških stanica. Ovakav odgovor prisutan je bez obzira na postojanje celijakije.
Upalni odgovor u gastrointestinalnom traktu pridonosi problemu intestinalne propusnosti. Crijeva imaju kompleksni sistem kontrole prolaza razgrađenih tvari u krvotok. Na taj način se propusnost ograničava na hranjive tvari, dok ostale tvari ostaju u crijevu i napuštaju organizam putem stolice. Svakodnevno unosimo u organizam milijune virusa, bakterija i neprobavljivih tvari poput prašine, koje moraju napustiti organizam, a ne ući u krvotok.
Upala u crijevima narušava taj kompleksni sistem 'granične kontrole'. Dolazi do opuštanja međustaničnih veza, što povećava propusnost crijevne stijenke. Ovo stanje se popularno naziva i 'cureće crijevo'.
Osim upale koja dovodi do pojačane propusnosti, gluten ubrzava ovaj proces stimulirajući otpuštanje zonulina. Zonulin je protein koji neovisno doprinosi opuštanju međustaničnih spojeva u crijevu. Stoga, uz upalu i zonulin, pšenica ima snažan utjecaj na propusnost crijeva. Crijevna propusnost predstavlja veliki problem, najvjerojatnije zato što sudjeluje u razvoju autoimunih bolesti.
Studije su pokazale povezanost celijakije, bolesti koju obilježava intolerancija na gluten, i multiple skleroze
Osim navedenog, aglutinin je još jedan pšenični protein koji djeluje upalno, narušava imunološki sistem, i važan je i za one koji ne pate od celijakije. Aglutinin može potaknuti upalni odgovor u stanicama crijeva. To opet povećava crijevnu propusnost za štetne tvari. Bitno je znati da je ovo sasvim odvojeni problem od glutena. Naravno, oni često 'rade' zajedno, jer imaju zajedničko porijeklo, ali problemi od strane aglutinina mogu biti prisutni neovisno o glutenu.
Gledajući gluten, njegov sastojak gliadin je onaj koji šteti našem imunološkom sustavu. S njim počinju problemi molekularne mimikrije. Molekularna mimikrija uzrokuje stvaranje antitijela koja rade protiv vlastitih stanica, napadajući organizam domaćina.
Proučavajući gluten i celijakiju možemo vidjeti da se povezuje s mnogim drugim autoimunim bolestima poput autoimunih tiroidnih poremećaja, diabetesa tip I, fibromialgije, reumatoidnog artritisa, autoimuimunih jetrenih poremećaja te različitih kožnih autoimunih bolesti. Zajednička tvar svim ovim poremećajima je gluten. Pšenični gluten je najznačajniji potencijalni triger dijabetesa tipa I. Studije su pokazale da dojenje smanjuje stopu pojavnosti dijabetesa tipa I, što se objašnjava odgodom uvođenja glutena u prehranu. Također, istraživanja upućuju na sudjelovanje autoimunosti u nastanku debljine i dijabetesa tipa II.
Danas znamo da je i non-celijačna osjetljivost na gluten povezana s autoimunim poremećajima. Mnogi s non-celijačnom osjetljivosti na gluten imaju povišene autoimune markere u krvi koji upućuju da izloženost pšenici može uzrokovati autoimune poteškoće čak i kada osoba ne boluje od celijakije.
Crijevnu floru čini skupina "dobrih" bakterija koje žive u crijevu. One doprinose imunološkoj regulaciji, propusnosti crijevne stijenke, probavljanju hrane, sintezi nutrijenata i vitamina te šalju signale o gladi i sitosti prema mozgu. Narušavanje ravnoteže crijevne mikroflore dovodi do problema poput proljeva i/ili konstipacije, žgaravice, boli, nadutosti, smrdljivih stolica, povraćanja, itd. Osobe koje nisu posebno osjetljive na gluten najčešće imaju slične tegobe ali u manjem opsegu, dovodeći do kroničnih, ponavljajućih crijevnih tegoba.
Sve navedeno je uvod u probleme koji povezuju prehranu, gluten i mozak. Iako na spomen pšenice, prva asocijacija je probavni trakt, ne smijemo zaboraviti naš najvažniji organ koji pati nakon "dobrog" obroka - mozak.
Svima je poznat osjećaj umora i osjećaj "magle" u glavi. Oboje su simptomi "loše" probave. Stepenicu iznad su ozbiljnije poteškoće poput povećane osjetljivosti na pojavu demencije i Alzheimerove bolesti koje se danas povezuju s imuno-inflamatornim odgovorom crijevne stijenke na upalu i poremećaj crijevnog mikrobioma. Danas se autoimunost općenito povezuje i s depresijom.
Dok ne stignu službeni rezultati istraživanja, vrijedi opća preporuka: uzimati više D vitamina, izbjegavati slanu i masnu hranu, jesti više voća i povrća, te održavati uravnotežen unos hranjivih tvari. Također je važno voditi računa o tjelesnoj težini jer prekomjerna tjelesna težina kao i prejedanja uzrokuju umor, opterećuju zglobove, srce i pluća te povećavaju rizik od nastanka drugih bolesti poput srčanih bolesti, dijabetesa ili hipertenzije, koji nadalje kompliciraju osnovnu bolest.
Pristup svakom bolesniku ili bolesnici mora biti individualan, pa tako i režim prehrane koji se odlučimo preporučiti mora biti kreiran prema potrebama i željama određenog bolesnika. Međusobna suradnja osigurava pridržavanje dogovorenom planu, a time i bolji uspjeh u borbi sa simptomima i samom bolešću.
S ovim novim spoznajama, javljaju se i nove mogućnosti u prevenciji i liječenju neuroloških i neuropsihijatrijskih poremećaja, pomoću održavanja zdravih crijeva.
Najsnažniji aspekt odnosa crijeva i mozga je razumijevanje da mnogi od naših dnevnih izbora u životnom stilu, igraju veliku ulogu u održavanju našeg općeg zdravlja i dobrobiti.
TEKST PREUZET IZ KNJIGE "ZDRAV MOZAK DANAS - ZA SUTRA", POGLAVLJE "CRIJEVA - NAŠ DRUGI MOZAK", AUTORICE AKADEMKINJE VIDE DEMARIN.
