Galerija
Iako je za izradu heklanih kreacija potrebno mnogo truda i vremena, to nije spriječilo Moniku Mihalić da od svog hobija kreira vlastitu robnu marku, Pletivo Monny. Sve je, kaže, počelo još prije desetak godina u srednjoj školi kada je gledala mamu kako izrađuje nadstolnjake. Tada je dobila ideju da bi i sebi mogla napraviti majicu.
Moj prvi rad bio je katastrofa. Bilo je uzvedeno neuredno i štapići (osnovni bod kod heklanja) bili su nejednaki. Ali imala sam volju i zaljubila se u "haklec" i nisam odustajala. Heklanje je vještina koju svatko može naučiti, samo treba volje, upornosti i vježbe.
Tako je i Monika vježbala iz dana u dan. Osnovnom bodu naučila me mama, a ostalo sam naučila gledajući videozapise s YouTubea - naprijed, nazad, pauza, stop, play.
Koristila je svako svoje slobodno vrijeme za heklanje i na kraju je usavršila vještinu. Hobi heklanja iskoristila je izrađivanje unikatnih odjevnih predmeta za one najmlađe na opće oduševljenje mnogih mama. Tijekom godina, koliko se bavi heklanjem, izradila je pregršt ručnih radova.
Najprodavaniji su proizvod trakice za kosu za djevojčice jer je taj artikl namijenjen za sva godišnja doba, bilo proljeće, ljeto ili zima. U ponudi osim vunenih ima i pamučne trakice, koje osim što krase glavicu služe i kao zaštita od vjetra.
Najprodavaniji proizvod su trakice za kosu za djevojčice. U ponudi, osim vunenih ima i pamučne trakice, koje osim što krase glavicu koriste i kao zaštita od vjetra.
Trakice, kape i šalove radi u varijanti s vunom za zimu te u varijanti s koncem za proljeće i jesen. Osim trakica, jako su tražene i personalizirane vezice za dude s imenom bebe koje služe da duda ne padne na pod kad ju beba odbaci.
"ZA MENE JE TO RADNA TERAPIJA"
U ponudi se još mogu naći proizvodi i za one nešto starije, poput broševa, ogrlica i naušnica koje izrađuje u manjoj mjeri jer je potražnja veća za asortimanom za one najmlađe.
Izradom ručnih radova Monika brine o očuvanju vrijedne tradicije naših baka, a mlada djevojka ručnim radom uspjela je pobuditi divljenje svojih prijatelja.
Reakcija kolega s fakulteta bila je neočekivana. Svi su mi dali podršku i rekli da je to nešto čime se moram ponositi. I vjerujem da je to bila prekretnica kada sam počela aktivnije raditi i predstavljati svoje proizvode.
Svaki izrađeni predmet napravljen je s puno ljubavi jer uživa u tome što radi, a zarada je, kako kaže, samo popratni nusprodukt. Uvijek radi s maksimalnom voljom i željom u iščekivanju konačnog rezultata krajnjeg proizvoda. Obožavam raditi to što radim. Za mene je to radna terapija.
Sve proizvodi radi ručno jer strojno ne zna šivati. Od početne ideje proizvoda do realizacije treba dosta vremena jer sve radi segmentno. Otprilike 30 minuta treba za jednu trakicu, a s kapama i šalovima je malo drugačije. Za to treba izdvojiti ipak malo više vremena, dan do dva. Sve ovisi o veličini, modelu, ima li puno ukrasa po kapi jer ponekada, kako kaže, ti ukrasi oduzimaju više vremena nego sama izrada kape.
S obzirom na to da nemam toliko vremena koliko bih htjela imati, ne stignem napraviti nešto inovativno, novo. Zato najviše volim, štoviše, obožavam, kad mi klijenti pošalju sliku neke neobične kape, šala ili nečeg drugog i tada jedva čekam da završim i vidim kako će ispasti.
Radove čuvarice tradicije naših baka možete pronaći na raznim manifestacijama poput Porcijunkulova, ali i na Facebooku na stranici Pletivo Monny.
